Povezani smo svakog dana, svakog sata, na svakom mjestu, s bilo kime do koga želimo stići. Jednak broj ljudi u svijetu ima pristup internetu koliko i pitkoj vodi. U moru rečenica i djela koja svakodnevno izmijenimo, neka bar svaka deseta bude usmjerena nekome koga volimo, koga poštujemo, kome se divimo. Jer prave su i snažne veze ono što nam život čini boljim, a ono što ih veže više je od mreže.

U suradnji s Hrvatskim Telekomom pronalazimo Ono što nas povezuje. U trećoj epizodi donosimo priču o inspirativnoj ekipi koja je, u nedostatku obvezne prakse na fakultetu, istu odlučila stvoriti sama. Pokrenuli su tako besplatno nutricionističko savjetovanje za studente. Jelena, Ena i Nika, koje su u organizacijskom timu, otkrile su nam što ih povezuje.

“Sastale smo se u svom sobičku. Bilo je oko tri sata popodne i padala je kiša. Zgurale smo se unutra, nas tridesetak, neke su sjedile na podu, neke na stolovima. Tog ponedjeljka službeno smo dogovorile start projekta”, govore nam Ena, Nika i Jelena, studentice nutricionizma na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu.

Ono što nazivaju sobičkom, omanja je prostorija na njihovu fakultetu, namijenjena isključivo studentima, na čijim je vratima crnim masnim slovima otisnuto jednostavno – sobičak. Upravo ondje, prije godinu dana, nastao je Nutriprobion, prvo besplatno nutricionističko savjetovalište za studente u Hrvatskoj.

U pet kvadrata, u koje stane tek prastari kauč, dva drvena ormara i nekoliko klupa, ugurao se entuzijazam tridesetak studentica, kao besprijekoran antagonizam Cervantesu, jer ova se ekipa zaista bori s vjetrenjačama i to onim obrazovnog sustava ove zemlje i, začudio bi se netko, tu bitku i dobiva.

Njih tri koje su danas u organizacijskom timu savjetovališta, kažu, spojila je upravo studentska udruga Probion iz koje se kasnije iznjedrio projekt o kojemu nam upravo govore u kafiću nasuprot sjevernog ulaza fakultetske zgrade, gotovo sve u jedan glas, nadglasavajući bjesomučni zagrebački promet na obližnjem Zelenom valu.

Sve je krenulo iz sobička

Ideja da studenti imaju besplatno savjetovalište postoji već neko vrijeme, ali morala se pojaviti dovoljno motivirana ekipa koja je zagrizla toliko jako da danas, uz poslove i sve one studentske brige oko ispita, nalazi vremena za sobičak i tako savjetima o pravilnoj prehrani aktivno pomaže stotinama studenata.

“Sve zapravo kreće od toga da mi na fakultetu jednostavno nemamo obaveznu praksu, već se sve svodi na učenje iz knjiga i skripti. To smo odlučili sami promijeniti jer od čekanja da sustav učini nešto nema konkretne koristi, stvari ponekad treba uzeti u svoje ruke”, govori Jelena Trbara, studentica treće godine nutricionizma.

Upravo je potonje jedan od ciljeva Nutriprobiona, dok je drugi cilj ponuditi studentima provjerene i besplatne savjete o prehrani. Sve su, kažu, doslovno crtale markerima na ploči, zajedno s kolegama.

“Sjećam se da je Nika stajala na klupi kako bi dosegnula ploču na kojoj smo crtali što ćemo i kako ćemo. Uglas smo nabacivali ideje za vođenje radionica i savjetovališta, a crtali smo i logo i izgled naših društvenih mreža, doslovno flomasterima”, dodaje Jelena.

Prehrana ne treba biti cijeli identitet

Između gutljaja hladne kave i izotoničnog pića, pojašnjavaju nam kako funkcionira samo savjetovalište. Najprije su u fakultetskim dvoranama organizirale predavanja i radionice na kojima su razbijale popularne mitove o prehrani. Čak stotinjak studenata s drugih fakulteta došlo ih je slušati.

Potom su, kažu, za 35 studenata održale individualna savjetovanja, što znači da je svatko od prijavljenih imao na raspolaganju dvije nutricionistkinje puna dva tjedna. “To nam je zapravo dalo vjetar u leđa, kad vidiš koliko ljudi je zainteresirano. Najprije smo sa svakim od njih odradili mjerenje na našoj posebnoj vagi koja mjeri udio mišićne mase i masti”, pojašnjava Ena.

Mjerenja su, nameće se samo po sebi, odrađivale u sobičku čiji ključ dijele s ekipom iz studentskog zbora. “Taj je prostor za apsolutno sve, od kreativnih ideja pa do partyja s frendovima. Ponekad odemo na cugu ovdje gdje sad sjedimo, ali u sobičku nam je dobro. Tamo je ležerno, možeš doći u pidžami ako hoćeš”, kaže Nika.

Nakon mjerenja, studentima slažu individualne planove prehrane, a odlaze i s njima u trgovine kako bi izabrali prave namirnice. “Želimo se odmaknuti od mahnitog brojenja kalorija jer to umara. Prehrana ti ne treba biti cijeli identitet, ona mora biti sporedna”, dodaje Jelena.

‘Želiš ostaviti nešto mlađima’

Ponekad do kasno u noć, njih tridesetak studentica koliko ih je u Nutriprobionu, radilo je na realizaciji ideje, sve iz svog sobička, uz kavu i grickalice. Na stolu tada bude svega, od proteinskog pudinga od vanilije, sirnice rezane na manje komade s hladnim jogurtom, čipsa od ananasa i neizostavne kave s mlijekom.

“Iako smo nutricionisti i mi smo samo ljudi, ali vjerovali ili ne, nismo imale nikakvih probavnih smetnji poslije”, kaže Jelena. Dobra je zezancija, slažu se, ključ za uspjeh bilo kojeg projekta. Iz zezancije i izađu najbolje ideje koje potom usuglase, pojašnjava nam Nika Turudić, studentica pete godine nutricionizma.

Takvi sastanci nisu svakodnevni, ali ekipa je u stalnoj komunikaciji. “Dnevno razmijenimo barem tristotinjak poruka, a kad bi netko pisao studentsku satnicu pa imale bismo bar koju godinu mirovine”, dodaje Nika kojoj je ovo, kao i Eni, posljednja godina na fakultetu.

“Ne želiš otići, a da nešto ne ostaviš mlađima. Ja sam u udruzi već pet godina, a otkad sam bila brucošica pa sve do danas realizirali smo stotinu projekata. Našla sam nova prijateljstva, a sve to ne bih mogla da nisam bila u Probionu i na to sam zapravo najponosnija”, ističe Ena Stefanov kojoj nutricionizam, priznaje, nije bio prvi izbor.

‘Odlučila sam slušati sebe’

“Odustala sam od PMF-a i prebacila se odmah na prvoj godini jer sam odlučila slušati sebe. Bilo je to prije pet godina kad nutricionizam nije baš bio na nekom glasu, ali rekla sam sebi – ako ne uspijem pronaći posao, onda će mi to barem biti hobi, a ne muka”, pojašnjava Ena koja će ove godine diplomirati.

Jelenu, pak, muke oko diplomskog rada tek čekaju, no njezin je izbor od početka bio jasan. Iako je isprva htjela upisati molekularnu biologiju, nije se mogla zamisliti svakodnevno u laboratoriju.

“Ljubav prema hrani i kuhinji usko vežem uz baku i mamu, a ljubav prema sadnji, brizi i prirodi uz tatu. Zbog toga je logičan izbor bio da nastavim u tom smjeru i nisam nimalo pogriješila”, objašnjava.

Danas su, nadopunjuje Nika, ponosne studentice nutricionizma, koje su kroz Nutriprobion, zajedno sa svojim kolegicama s fakulteta, prekrojile sustav i same sebi osmislile praksu. Ipak, ističu nam da je njihova struka prilično nova, ali i da je samim time plodno tlo za brojne dezinformacije.

Struka nije zaštićena

“Ono što je najgore je činjenica da se danas svatko može nazvati nutricionistom i mi kao struka nismo zaštićeni, jer nemamo ni komoru ni ništa. Na nama je onda da razbijamo mitove i da se borimo protiv tih bombastičnih naslova i neutemeljenih savjeta i da tako barem educiramo svoje kolege”, pojašnjava Ena.

Na ovaj način ujedno stvaraju i neka nova prijateljstva. “Bude tu svega, i sretanja po klubovima, a neki dan sam srela jednu svoju klijenticu-studenticu u trgovačkom centru. Neovisno o tome što savjetovanje traje dva tjedna, mi s većinom ostajemo u kontaktu”, dodaje Jelena.

Uz savjetovalište i udrugu, sve tri naše sugovornice rade studentske poslove. Jelena je čuvala djecu i kuhala im prema planu prehrane koji je sama slagala, kao private chefica, a sada radi u tvrtki za proizvodnju dehidriranog voća, voli fotografiju, balet i modeling.

‘Kad voliš, onda nađeš mjesta’

Nika, pak, održava kulinarske radionice i radi na projektu Hrvatskog liječničkog zbora, dok Ena radi na kliničkim istraživanjima, a s fitness trenerima slaže planove prehrane i obavlja savjetovanja za klijente.

“Uguraš nekako, pišeš u kalendar, paziš, staviš alarm. Kad hoćeš i voliš, može se, znam da zvuči kao fraza, ali stvarno se može. U tom procesu nekad patiš, razvučen si, ne odbijaš kave s ekipom, ali ti se onda navečer dogodi mali burn out“, pojašnjava nam Jelena.

Brzina života proporcionalna je očekivanjima koje si ponekad, priznaju nam, same postavljaju. “Znam da treba stati na loptu, dati si prostora, ali nekad jednostavno ne želiš i nešto te gura naprijed. Valjda je to neka luda ambicija, a možda smo i same pomalo lude”, nadovezuje se Nika koja je posebno ponosna na mlađe članove njihova tima.

‘Sve je okej, sve je u redu’

“Više nije opcija da odustaneš. Imaš te ljude oko sebe, mlađe studente koji očekuju nešto i jednostavno ne možeš okrenuti leđa i otići, čak i kad ti se možda ne da”, govori Ena i priznaje nam da, kada su tek počinjale, nisu znale da će projekt ovoliko narasti.

Nedavno su održale predavanja i za zaposlenike jedne tvrtke koja ih je prepoznala na društvenim mrežama. “Bude te frka stati ispred toliko odraslih ljudi, ali pripremila sam se, stala ispred njih i pomislila – pa ja sam još uvijek studentica, sve je okej, sve je pod kontrolom”, kaže Jelena koja je tu prezentaciju odradila bez greške.

Kažu – mi smo cure, sve mora izgledati lijepo i pazimo na svaki detalj. “Možda smo malo i perfekcionistice, ali ovo je nešto naše, projekt iza kojeg stoje naša imena, a koji nas je sad možda i prerastao”, dodaje.

Trenutno, kažu, fokus stavljaju na nove javnozdravstvene akcije i društvene mreže na kojima ih prati više od 800 ljudi. Na Instagramu su nedavno pokrenule i Nutritalk, kratke videoisječke sa savjetima o prehrani. Osim toga, u suradnji s drugim fakultetima i udrugama održavat će različite radionice, ali i dalje nastavljaju s individualnim savjetovanjem za studente.

‘Malo bismo se sad odmorile’

“Slagale smo jelovnike za djevojke ovisno o fazi menstrualnog ciklusa, jelovnike za dan treninga i nakon treninga, kada si u gužvi na fakultetu, kada je stresno razdoblje ispita, ali i menije manjih budžeta, jer smo mi prije svega studenti i najbolje znamo kako je to kad čekaš stipendiju ili plaću preko Studentskog centra”, kažu.

Ipak, priznaju da jedva čekaju završetak semestra. Zaredalo se obaveza, nagomilali su se projekti, stisnuli su rokovi, a na hodnicima fakulteta nikad više studenata. Vrijeme, pak, izvan njihova sobička i predavaonica s urednom posloženim drvenim klupama, zove na more, terase kafića, koktele i spavanje.

“Malo ćemo se više opustiti, neću uopće lagati, mislim da smo zaslužile”, kaže Ena. Pet kvadrata njihova sobička, u koji stane tek prastari kauč, dva drvena ormara i nekoliko klupa, čekat će novu akademsku godinu, kao antagonizam Cervantesu, jer ova se ekipa zaista bori s vjetrenjačama i, začudio bi se netko, tu bitku i dobiva.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s partnerom Hrvatskim Telekomom i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.