U vrijeme velikih klimatskih promjena, upravo su sve veći i učestaliji požari, poplave i oluje ono od čega najviše strepimo. Dobrovoljna vatrogasna društva u tim su trenucima naša najveća snaga. Tko su pojedinci među čak 140.000 članova DVD-ova diljem zemlje, što ih motivira da svoj život riskiraju radi svih nas, te koje se sve priče kriju iza njihova volontiranja, otkrivaju nam u serijalu Oni koji nas dobrovoljno štite, koji vam Telegram donosi u suradnji s Kauflandom Hrvatska, vodećim hrvatskim trgovačkim lancem koji je donirao čak 250.000 eura 50 DVD-ova u Hrvatskoj.

U petom nastavku donosimo priču o Dinu Kakuku (27), dobrovoljnom vatrogascu iz DVD-a Požega, koji građane brani od razornih poplava.

Po najvećoj sparini dolazimo do parka pored obale rijeke Orljave koja prolazi kroz Požegu. Tamo nas već čekaju dobrovoljni vatrogasci i njihova tri vozila. Iako smo daleko od poplave u ovom trenutku, govore nam da je samo pitanje vremena kad će ovo morati ponavljati, ali ne kao vježbu.

“Box barijere i sustav ‘vodom protiv vode’, to postavljamo kad su u pitanju velike poplavljene površine. Za manje postavljamo zečje nasipe”, objašnjava mi Dino Kakuk, zamjenik predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Požega kojemu nije ni trideset godina.

U vježbi sudjeluju osmorica operativaca, a zahvaljujući njihovoj uvježbanosti, svi sustavi obrane spremni su u roku nekoliko minuta. U slučajevima ozbiljnih poplava, postavljaju zidove i od 20 box barijera u koje se voda potom ulijeva i štiti područje od daljnjih poplava.

“Ljudi često znaju raditi pritisak u slučajevima poplava – svakom je najbitnija njegova kuća, ali zato zapovjednik donosi odluku. Treba razaznati prioritete.”

Najljepše je spasiti nekome imovinu

Govori mi tako da se u ovih devet godina volontiranja često našao u situacijama u kojima mu je bilo teško zbog ljudi čija je imovina stradala. Ali upravo zbog toga je osjećaj kad se stvari spase, još bolji.

Tako je 2021. godine vodio ekipu tijekom poplava u Vidovcima i Dervišagi. Naišli su na balvan u potoku zbog čega je voda prodrla na glavnu cestu te su kuće koje nikad dotad nisu bile pod vodom bile u ozbiljnoj opasnosti od poplave. Putem je sreo bagerista te ga natjerao da bagerom iščupa balvan iz potoka.

“Jutro nakon sam s firmom išao tamo raditi te upoznao jednu ženu. Pitao sam je je li njezina kuća plivala, pa mi je rekla da ne, da ju je jedan mladi vatrogasac spasio jer je dovukao bager. To sam bio ja, ali ništa joj nisam rekao, naravno.”

‘Ovo mi je čisti užitak’

Skromni Dino kad nije u DVD-u radi u HEP-u kao elektromonter. Na poslu je od sedam do tri, a svaki slobodan trenutak koristi kako bi volontirao. “Nekad budemo do četiri ujutro na intervenciji, odemo se doma istuširati i zatim idemo na posao.”

Ništa mu nije teško, a to je zato jer voli ovo što radi. Baš zbog toga nikad nije ni razmišljao o tome da postane profesionalac. “Mislim da bih tada izgubio interes prema dobrovoljstvu, više ne bih volio ovo što radim, a sada mi je to čisti užitak.”

U vatrogascima je od svoje sedme godine, a operativcima se priključio sa 18 godina, čim mu se pružila prilika za osposobljavanje. Naglašava da je najbitnija osoba u njegovoj vatrogasnoj karijeri bio upravo Branko Polanc, bivši zapovjednik. Trenutno broje 26 operativaca, a prosjek godina im je oko 30 – najmlađi član ima tek 19 godina.

Rad s mladima

“Radimo na privlačenju mladih, ali ipak nam je malo teže jer smo u gradu. Na selu je DVD centar svih zbivanja te je općenito interes za vatrogastvo veći”, kaže mi Dino. On je, između ostalog, i zadužen za rad s mladima kao voditelj vatrogasne mladeži.

“Jako mi je teško raditi s djecom”, smije se. “Jako volim djecu i sam sam bio takav, ali nemirni su i teško ih je umiriti. Krenemo vježbati, ja ih postrojim, ali onda prođe vlak i oni svi krenu trčati i vikati ‘vlak!’. U školi barem donekle poštuju disciplinu, ovdje je to teško postići. Zato ih svako toliko i provozam u kamionu.”

Objašnjava mi tako da je upravo to još jedan od predivnih aspekata dobrovoljnog vatrogastva – ono je zaista više od samog gašenja požara ili pomaganja u vrijeme poplava.

“Mi se ovdje i družimo, gledamo utakmice zajedno, roštiljamo, igramo pikado. Ima svega pomalo, ali ovo je sastavni dio mog života, ne vidim se bez toga nigdje.”

‘Uvijek dajemo 130 posto’

Njegovim prijateljima nije jasno kako može volontirati na ovako opasnom poslu, ali, dodaje, njima volonterstvo kao takvo nije jasno – kako netko može odvajati svoje vrijeme ni za kakav novac.

“Kad god idem na intervenciju, svi mi viču ‘čuvaj se, pazi se’. Ženi je najteže, ali ipak ima razumijevanja za sve.”

Govori mi da je bio na desetke ozbiljnih i teških intervencija. Prije samo 20-ak dana gasili su požar u štali u naselju Donji Emovci. “Gorio je i krov, sve je padalo, a štala je niska, tek nekakvih 180 centimetara visine ima. Nije bilo ni zraka, morali smo ući s aparatima za zaštitu dišnih organa i pod maskom je bilo baš gadno.”

Tada su uspjeli spasiti oko 70 posto životinja, ali izvukli su maksimum od toga što su mogli. “Uvijek idemo pomoći što više možemo i dajemo 130 posto od sebe. Ipak, na kraju uvijek legnemo s mišlju ‘moglo je bolje’. Ali svaka intervencija je drugačija i zbog toga je tu adrenalin – ne znaš što te čeka.”

Opasne intervencije

Prisjeća se tako posebno opasne intervencije 2017. godine kada je bio veliki požar u Babinom Viru, kad se zapalio kombi s bocama kisika i acetilena – najopasnija kombinacija, naglašava mi. Ujedno, to je bila njegova prva intervencija.

“Pitao sam radnika je li to sve iz kombija, rekao mi je da je. Kad smo sve izvadili i ohladili, našao sam jednu plinsku bocu. Bila je prazna, a to je najopasnije. Trebao mi je reći za to.”

Tada nema mjesta strahu, adrenalin radi. Jedino čega se sjeća jest da ga je adrenalin toliko pucao na tom prvom izlasku, da nije mogao ni kacigu staviti na glavu. “Ali sad sam puno smireniji, imam i nešto intervencija u nogama.”

Fali im moderna oprema

Ono što cijeli posao olakšava jest činjenica da nikad ne ide vatrogasac sam na teren, a svu odgovornost snosi zapovjednik. U većini slučajeva je Javna vatrogasna postrojba voditelj intervencije, a oni su tu kao ispomoć.

Najveći problem koji imaju jest manjak nove opreme. Posebno je u lošem stanju njihov vozni park, pa tako ni nemaju cisternu. “Stvaralo nam je to problem na terenu u Donjim Emovcima, nismo imali cisternu za potjerati vodu, a oni imaju hidrant sa slabim pritiskom”, prisjeća se Dino.

Financiraju se kroz donacije i iz proračuna Grada Požege, a u njihovu DVD-u je i dvoje zaposlenih koji rade u servisu vatrogasnih aparata.

“Godišnje servisiraju oko 2500 aparata, provode redovan i periodički servis te pune boce ugljičnim dioksidom. Razmišljamo i o tome da uzmemo uređaj za tlačnu probu aparata, što je obaveza svakih deset godina.”

Mlada struja želi više

Sve je to dio inicijative mladih članova, koji su na posljednjim izborima u potpunosti preuzeli upravni odbor. “Stariji članovi nisu imali sluha ni razumijevanja za naše želje, a mi smo nadobudni – želimo više od svega ovoga”, objašnjava nam.

“Mlada struja” se kandidirala, osvojila većinu glasova te tako sada idu prema pomlađivanju kompletnog DVD-a. Prvi je ovo put da imaju tako mlade ljude na vlasti, što smo mogli vidjeti i u samom hodniku njihovih prostorija, gdje vise obješene slike prijašnjih odbora.

“Mi smo svi prijatelji odmalena, a osnove smo stekli već u mladeži. Znamo koliko je tko spreman na svakoj intervenciji, a sve je to zato što se stvarno poznajemo, u dušu.”