Dizajner koji surađuje s Rolling Stonesima za Telegram otkriva tajne zanata: 'Volim stvarati svemire temeljene na zvuku'
Bráulio Amado ovaj tjedan gostuje u Zagrebu. Na popisu njegovih klijenata su i Beck, Frank Ocean i Róisín Murphy
Puno je različitih trendova, vrsta dizajna, stavova, estetika i etika i cijela rasprava o tome što dizajn jest a što nije postala je pomalo zbrkana. Vjerujem da postoji vrijednost u svemu, a ja sve pokušavam pomiješati u jednu veliku, neurednu, snježnu kuglu.
The New York Times, Nike, MTV i Apple Music samo su neki od velikih, globalnih klijenata portugalskog grafičkog dizajnera, ilustratora i art direktora Bráulija Amada. Svjetski poznati umjetnik čiji rad obilježava živopisan, eklektičan dizajnerski jezik kojim razbija stereotipe suvremenog grafičkog dizajna ovog tjedna gostuje u Zagrebu, gdje će održati predavanje i otvoriti pop-up izložbu.
Iako se za njegova rješenja natječu kompanije za koje mnogi sanjaju raditi, Amado će u razgovoru koji slijedi otkriti kako ipak najradije stvara za glazbenike, a i na tom polju njegova je biografija prikupila zavidne crtice – The Rolling Stones, Frank Ocean i Amyl and The Sniffers samo su neke od muzičkih zvijezda čiji je rad oplemenio i Amadov dizajnerski rukopis.
Razlog svoje ljubavi prema grafičkom dizajnu u glazbi ovaj iznimno zanimljiv sugovornik pripisuje vrevi Lisabona u kojoj je rođen i odrastao, a posebno hardcore punk bendovima u kojima je ponekad svirao i za koje je, još kao srednjoškolac, radio plakate.
Neumorni eksperimentator
Nakon završetka studija grafičkog dizajna, Amado je brzo stekao ugled svojim hrabrim i dinamičnim vizualnim jezikom te kroz svoj rad već dugi niz godina demonstrira svestranost i sposobnost prilagodbe estetike različitim kontekstima.
Vole ga zbog živopisnog i eklektičnog dizajnerskog jezika koji razbija stereotipe suvremenog grafičkog dizajna, a njegova je dizajnerska praksa ukorijenjena u eksperimentiranju i neustrašivom pristupu radu.
Dio tog rada podijelit će u četvrtak 30. svibnja u 19 sati u zagrebačkoj Uraniji, gdje će održati predavanje i razgovor “The Work Speaks for Itself” (Rad govori sam za sebe), dok će u petak u galeriji Klet u Ilici otvoriti izložbu “Gargling Gargoyle” na kojoj će predstaviti niz novih grafika izvedenih u sitotisku i rizografiji u produkciji domaće art tiskare Smak Press.
‘Jednom se živi’ ideologija
Prvi je ovo posjet Zagrebu i Hrvatskoj dizajnera koji besprijekorno spaja elemente ilustracije, tipografije i fotografije kako bi stvorio upečatljive vizuale, prepoznatljive i po čestom korištenju jarkih boja, zamršenih uzoraka, ali i dozi šarmantne neozbiljnosti i hirovitosti što, kako sam napominje, odražava njegov karakter.
Njegov je portfelj bogat raznolikim rasponom projekata – Amado za sebe kaže da je “osoba koja se umori od stalnog ponavljanja istog stila”. “Na svaki projekt pokušavam odgovoriti istražujući nove stilove. Iskreno, uopće ne razmišljam o koheziji trenutnog rada s onim što sam radio u prošlosti ili bilo kojim drugim projektima”, govori.
Dizajni su mu obilježeni izrazitim, snažnim bojama i razigranom tipografijom, a za vizualni se jezik, kaže, odlučuje u dogovoru s klijentom. “Ali, iskreno, mislim da mi se u ovom trenutku većina ljudi obraća upravo zbog razigranog, smjelog i šarenog stila”, govori kroz smijeh dizajner koji u svojim javnim nastupima naglašava “YOLO” pristup životu.
Sveto pravilo kršenja pravila
“YOLO” je akronim za “You Only Live Once”, odnosno, “samo jednom se živi”, a Amado tvrdi da sebe ne pokušava shvaćati previše ozbiljno ni u životu, ni u dizajnu, odnosno, umjetnosti.
“Još uvijek pokušavam shvatiti što radim. Mnogi su moji radovi plakati za, primjerice, neke koncerte ili evente, a to baš nije ‘YOLO’ stvar, već više stvar tipa ‘dogodi se samo jednom’, i mislim da me to vodi do neke umjetničke slobode, ali i do zabave”.
Kao i u nizu drugih struka i zanimanja, i u grafičkom dizajnu balans između tradicionalnih načela i suvremenih trendova i tehnologija dolazi u sukob. Amada odgovor na to pitanje vraća u školu. “Sjećam se da sam tada naučio da čovjek mora znati pravila da bi ih prekršio i mislim da još uvijek čvrsto vjerujem u to”.
Svemir temeljen na zvukovima
“Vjerujem da postoji puno različitih trendova, vrsta dizajna, stavova, estetika i etika da je cijela rasprava o tome što dizajn jest a što nije postala pomalo zbrkana. Vjerujem da postoji vrijednost u svemu, a ja sve pokušavam pomiješati u jednu veliku, neurednu, snježnu kuglu”.
Suradnje s umjetnicima, napose glazbenicima, čine značajan aspekt Amadova rada, a glazba stoji kao neprikosnovena inspiracija. “Mislim da nikada nisam dizajnirao nešto bez glazbe u pozadini”, govori ovaj Portugalac s njujorškom adresom koji je dizajnirati počeo još u srednjoj školi.
Tada ni sam nije znao što grafički dizajn jest ili što podrazumijeva, ali ga je zabavljalo dizajnirati omote albuma za bendove svojih prijatelja. “To je uvijek bilo ono u čemu sam najviše uživao i ono u čemu još uvijek uživam. Volim ideju stvaranja čitavog svemira temeljenog na zvukovima, tj. glazbi koju je netko stvorio”.
Mk.gee i Shellac na repeatu
Glazbenom stvaralaštvu Amado dozvoljava da “diktira sve što iz mene izlazi”. Premda sluša puno različitih stvari, trenutno mu se na repeatu vrte Mk.gee i novi Alex Anwandter, a otkako je preminuo Steve Albini sve više sluša i Shellac.
Njegov je Instagram profil prikupio značajan broj pratitelja koji se mogu pripisati spoju osobnog i profesionalnog sadržaja. Premda Instagram “mrzi” i premda bi “volio da postoji nešto drugo”, Amado shvaća njegovu važnost kao platforme za vidljivost i promociju vlastitog rada.
“Donekle se oslanjam na njega. Pokušavam ga ne shvaćati previše ozbiljno i ne provoditi previše vremena na njemu. Nisam siguran da je to pravo mjesto za stvaranje zajednice grafičkih dizajnera/umjetnika itd., ali cijenim lakoću s kojom se preko Instagrama možemo povezati s ljudima iz cijelog svijeta”, prepričava.
Humor spašava dosadne priče
Njegova dizajnerska estetika često uključuje elemente nostalgije, ali i humora. “Radio sam u poslovnom magazinu i često smo se oslanjali na humor kako bismo privukli čitateljsku pažnju na suhe, duge, dosadne priče i, zamislite, uspjelo je”, kaže.
“Volim se smijati, volim kad me netko nasmije, pa se često oslanjam na humor kako bih nešto prenio. Ali, sve ovisi o tome što pokušavam reći i, na kraju, tko mi je klijent”. A klijenti su tijekom dugogodišnje karijere bili različiti – od kulturnih institucija do komercijalnih brendova.
Kako smo danas svi dio “velikog kapitalističkog svijeta društvenih mreža”, za Amada se, kaže, projekt dizajna omota albuma više ne razlikuje puno od projekta brendiranja nekog velikog brenda. “Razlika se nalazi u opsegu posla, kao i u novcu, naravno, ali proces i potrebe uglavnom su isti”.
Noge na zemlji, glava u oblacima
Za njega je – bez obzira na opseg i novac – svaki proces isti. Krene s idejom, a kada je ona definirana, pokušava naći najbolji stil ili način da tu ideju materijalizira, prenese u stvarnost.
S nogama čvrsto na zemlji, a glavom u oblacima, Amado, govoreći o budućnosti, kaže kako je uvijek uzbuđen zbog projekata koji se tiču dizajna omota albuma. “Upravo sam završio novi omot albuma za (australski indie electro pop bend, smatran ‘najvrućom stvari’ u svijetu u ovom trenutku) Confidence Man i jedva čekam da izađe van. Imam i neke druge projekte s ‘većim’ umjetnicima na kojima radim, ali o njima ne mogu govoriti”.
Iako nije mogao otkriti o čemu se radi, ovaj je svjetski poznati dizajner i ilustrator zbog njih vidno uzbuđen. Uzbuđenje ne krije i zbog prvog susreta sa zagrebačkom publikom i dizajnerskom scenom koji možemo zahvaliti Veleposlanstvu Portugala, Camões Institutu, Smak Pressu i HDD-u. Prvo na svom predavanju, a potom i na pop up izložbi koja nas očekuje. Uzbuđenje je – zaključili smo razgovor – uzajamno.
