Hrvatska je nakon ovih izbora dobila Ministarstvo za demografiju. Imali smo ga u prvom Plenkovićevom mandatu kao posebni pogon na čelu s ministricom Nadom Murganić, u drugom je premijer ukinuo i ministarstvo i gospođu Nadu, a sad ga je vratio. Domovinski pokret na riječima se zapalio se za taj resor pa im ga je Plenković dao. Nakon što je Penavin stranački zamjenik Mario Radić iznebuha odustao od ulaska u Vladu i preuzimanja demografije, ministar je postao DP-ovac iz Trilja Ivan Šipić.
Zasad ni slova od demografskog ministra Šipića, po struci nastavnika vjeronauka. Jedino što smo o njemu čuli otkako je imenovan jest to da je u imovinskoj kartici tri puta napisao da je član – HDZ-a. Taj štiklec je zabavan, ali beskoristan, no valjda će nam ministar uskoro priopćiti koje sve reforme kani provesti da ljudi u Hrvatskoj bude više, a ne sve manje.
Prije tri godine, popis stanovništva otkrio je da je Hrvatska zemlja ozbiljnog iseljavanja, u deset godina zemlju je napustilo oko 400 tisuća građana, a trend se nastavio. Pali smo na ispod četiri milijuna državljana, no u međuvremenu je drastično narastao broj stranih radnika. Iz ministrove je stranke u niz navrata rečeno da im se ta ”zamjena stanovništva” ne dopada, ali realnost je takva da i dalje puno hrvatskih građane emigrira, a puno stranaca imigrira.
Lako je iz oporbe burgijati
Da bi Šikić, kao i bilo tko drugi na njegovom mjestu, bio iole uspješan, morao bi prvo razumjeti zbog čega se događa jedno i drugo. Lako je iz opozicije burgijati o bijeloj kugi i paralelnoj ”invaziji” radne snage iz siromašnih azijskih zemalja, ali sad je Domovinski pokret na vlasti pa se očekuje da iz tih priča proizađu neke politike i nešto puno konkretnije od DP-ovog domoljubnog populizma. Jesu li to u stanju ovaj ministar i njegova stranka, veliko je pitanje.
Bivša predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je jednom da svatko onaj tko smatra da ovdje nije dovoljno uvažavan može otići i potražiti sreću negdje drugo. Ispalo je da su je mnogi poslušali. A zašto su u svojoj zemlji osjetili da im nije dobro i da drugdje mogu imati bolji život, to ministru Šikiću mogu odgovoriti suhi podaci. I kad se te razne brojke stave na kup, zaključak je vrlo jednostavan. Iseljavaju se ljudi koji u Njemačkoj, Irskoj i drugim državama EU-a mogu zaraditi puno više nego u Hrvatskoj, time ugodnije živjeti i puno više staviti na stranu. A potpuno isti razlog koji ljude tjera iz Hrvatske, dovodi u Hrvatsku radnike iz Nepala, Uzbekistana, Indije i Bangladeša.
Hrvati više ne žele raditi u turizmu i ugostiteljstvu za 800 do tisuću eura sedam dana u tjednu. Hrvati se ne žele pržiti i mrznuti na građevinskim skelama za isto toliko. A ni visokoobrazovani se ne žele zakopati u situaciju da ne mogu zaraditi za stan pa ni za godišnji odmor s dvoje djece.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijena sata u Hrvatskoj upola je manja
Zato odlazi tko može, pogotovo mlađe obitelji. Kome to nije jasno? I što mu točno nije jasno? Prosječni trošak sata rada u državama eurozone je 35,6 eura, u Hrvatskoj je 14,4 eura, znači ispod polovine prosjeka. U Njemačkoj poslodavce sat rada prosječno košta 41,3 eura, u Irskoj 40,2 eura, u Danskoj 48 eura, a evo i u susjednoj Sloveniji 25,5 eura.
Pa jasno da se hrvatski radnici u najvećem broju zapošljavaju u državama gdje ih se bitno bolje plaća, a na kraju su neusporedive i mirovine, a ne odlaze sa ženom i djecom u Bugarsku gdje je satnica 9,3 eura, niti u Tadžikistan gdje je prosječna plaća 150 eura. I minimalac je u Hrvatskoj samo 840 eura bruto, a tko se može zaposliti samo na tim najslabije plaćenim poslovima, u Irskoj ćete primati 2146 eura, u Njemačkoj 2054 eura, a u Francuskoj 1767, a u Sloveniji 1254 eura.
Prosječna hrvatska plaća od 1326 eura izgleda Tadžikistancu koji je nedavno radio neke građevinske radove za moju obitelj kao dobitak na lotu, a mi mu izgledamo kao grofovi. On ovdje od svoje zarade skromno živi, a ostatak šalje kući. Ako ostane 10 godina, u svojoj će zemlji moći sagraditi kuću. Sve to skupa je tužno, ali takav je ovaj svijet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje si nitko ne može priuštiti stan
Hrvatska je siromašna zemlja, jedna od najsiromašnijih u EU-u, i zato se naši sele gdje je bolje, a k nama dolaze samo još puno siromašniji. Nema tu, dakle, nikakve tajne ni velike filozofije. Naši se iseljavaju, radnici iz zemalja bijednog standarda se doseljavaju. A tamo gdje na rad odlazi narod iz Slavonije, Like i drugih naših krajeva bolje su i usluge koje pruža sustav, od zdravstva i školstva, do socijalne zaštite i standardne brige za stariju populaciju.
Upravo je objavljeno da je Europska komisija iz Bruxellesa upozorila Hrvatsku da u zakonodavstvu mora nešto drastično mijenjati jer si ovdje više nitko tko živ od rada ne može priuštiti da kupi stan. Pogotovo ako je s mora gdje je podivljali turizam pošemerio sve vrijednosti. Pa evo i to.
I kakve onda mjere ima u vidu ministar Šikić recimo u stambenoj politici? U politici plaća pa i penzija, koje kod nas u prosjeku iznose 580 eura, i oko tri puta su niže od europske sredine? U Austriji i Irskoj prosjek mirovina je preko 1900 eura, eto zašto naši ljudi idu u te zemlje i tamo ostaju do kraja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Demografija je sve to, a nije puhanje na iseljenike jer su valjda tako samoživi i domoljubno nedostatni, ni krika oko useljavanja stranih radnika, što se u DP-u prostački naziva ”najezdom”, a ni fantazija o privlačenju hrvatskih potomaka iz Argentine i Čilea. Plenković je DP-u dao skupu igračku u obliku Ministarstva za demografiju jer je njemu to bilo jeftino. Pa da sad vidimo ministra Šikića i njegove domoljubne zakonske inicijative.
Zna li novi ministar, po struci nastavnik vjeronauka, što je to demografija i je li mu uopće jasno zašto ljudi odlaze iz Hrvatske?
Demografija nije krika oko useljavanja stranih radnika, što u DP-u prostački zovu 'najezdom', a ni fantazija o privlačenju hrvatskih potomaka iz Argentine
Da bi Šikić, kao i bilo tko drugi na njegovom mjestu, bio iole uspješan, morao bi prvo razumjeti zbog čega se događa jedno i drugo. Lako je iz opozicije burgijati o bijeloj kugi i paralelnoj ''invaziji'' radne snage iz siromašnih azijskih zemalja, ali sad je Domovinski pokret na vlasti pa se očekuje da iz tih priča proizađu neke politike.
Hrvatska je nakon ovih izbora dobila Ministarstvo za demografiju. Imali smo ga u prvom Plenkovićevom mandatu kao posebni pogon na čelu s ministricom Nadom Murganić, u drugom je premijer ukinuo i ministarstvo i gospođu Nadu, a sad ga je vratio. Domovinski pokret na riječima se zapalio se za taj resor pa im ga je Plenković dao. Nakon što je Penavin stranački zamjenik Mario Radić iznebuha odustao od ulaska u Vladu i preuzimanja demografije, ministar je postao DP-ovac iz Trilja Ivan Šipić.
Zasad ni slova od demografskog ministra Šipića, po struci nastavnika vjeronauka. Jedino što smo o njemu čuli otkako je imenovan jest to da je u imovinskoj kartici tri puta napisao da je član – HDZ-a. Taj štiklec je zabavan, ali beskoristan, no valjda će nam ministar uskoro priopćiti koje sve reforme kani provesti da ljudi u Hrvatskoj bude više, a ne sve manje.
Prije tri godine, popis stanovništva otkrio je da je Hrvatska zemlja ozbiljnog iseljavanja, u deset godina zemlju je napustilo oko 400 tisuća građana, a trend se nastavio. Pali smo na ispod četiri milijuna državljana, no u međuvremenu je drastično narastao broj stranih radnika. Iz ministrove je stranke u niz navrata rečeno da im se ta ”zamjena stanovništva” ne dopada, ali realnost je takva da i dalje puno hrvatskih građane emigrira, a puno stranaca imigrira.
Lako je iz oporbe burgijati
Da bi Šikić, kao i bilo tko drugi na njegovom mjestu, bio iole uspješan, morao bi prvo razumjeti zbog čega se događa jedno i drugo. Lako je iz opozicije burgijati o bijeloj kugi i paralelnoj ”invaziji” radne snage iz siromašnih azijskih zemalja, ali sad je Domovinski pokret na vlasti pa se očekuje da iz tih priča proizađu neke politike i nešto puno konkretnije od DP-ovog domoljubnog populizma. Jesu li to u stanju ovaj ministar i njegova stranka, veliko je pitanje.
Bivša predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je jednom da svatko onaj tko smatra da ovdje nije dovoljno uvažavan može otići i potražiti sreću negdje drugo. Ispalo je da su je mnogi poslušali. A zašto su u svojoj zemlji osjetili da im nije dobro i da drugdje mogu imati bolji život, to ministru Šikiću mogu odgovoriti suhi podaci. I kad se te razne brojke stave na kup, zaključak je vrlo jednostavan. Iseljavaju se ljudi koji u Njemačkoj, Irskoj i drugim državama EU-a mogu zaraditi puno više nego u Hrvatskoj, time ugodnije živjeti i puno više staviti na stranu. A potpuno isti razlog koji ljude tjera iz Hrvatske, dovodi u Hrvatsku radnike iz Nepala, Uzbekistana, Indije i Bangladeša.
Hrvati više ne žele raditi u turizmu i ugostiteljstvu za 800 do tisuću eura sedam dana u tjednu. Hrvati se ne žele pržiti i mrznuti na građevinskim skelama za isto toliko. A ni visokoobrazovani se ne žele zakopati u situaciju da ne mogu zaraditi za stan pa ni za godišnji odmor s dvoje djece.
Cijena sata u Hrvatskoj upola je manja
Zato odlazi tko može, pogotovo mlađe obitelji. Kome to nije jasno? I što mu točno nije jasno? Prosječni trošak sata rada u državama eurozone je 35,6 eura, u Hrvatskoj je 14,4 eura, znači ispod polovine prosjeka. U Njemačkoj poslodavce sat rada prosječno košta 41,3 eura, u Irskoj 40,2 eura, u Danskoj 48 eura, a evo i u susjednoj Sloveniji 25,5 eura.
Pa jasno da se hrvatski radnici u najvećem broju zapošljavaju u državama gdje ih se bitno bolje plaća, a na kraju su neusporedive i mirovine, a ne odlaze sa ženom i djecom u Bugarsku gdje je satnica 9,3 eura, niti u Tadžikistan gdje je prosječna plaća 150 eura. I minimalac je u Hrvatskoj samo 840 eura bruto, a tko se može zaposliti samo na tim najslabije plaćenim poslovima, u Irskoj ćete primati 2146 eura, u Njemačkoj 2054 eura, a u Francuskoj 1767, a u Sloveniji 1254 eura.
Prosječna hrvatska plaća od 1326 eura izgleda Tadžikistancu koji je nedavno radio neke građevinske radove za moju obitelj kao dobitak na lotu, a mi mu izgledamo kao grofovi. On ovdje od svoje zarade skromno živi, a ostatak šalje kući. Ako ostane 10 godina, u svojoj će zemlji moći sagraditi kuću. Sve to skupa je tužno, ali takav je ovaj svijet.
Ovdje si nitko ne može priuštiti stan
Hrvatska je siromašna zemlja, jedna od najsiromašnijih u EU-u, i zato se naši sele gdje je bolje, a k nama dolaze samo još puno siromašniji. Nema tu, dakle, nikakve tajne ni velike filozofije. Naši se iseljavaju, radnici iz zemalja bijednog standarda se doseljavaju. A tamo gdje na rad odlazi narod iz Slavonije, Like i drugih naših krajeva bolje su i usluge koje pruža sustav, od zdravstva i školstva, do socijalne zaštite i standardne brige za stariju populaciju.
Upravo je objavljeno da je Europska komisija iz Bruxellesa upozorila Hrvatsku da u zakonodavstvu mora nešto drastično mijenjati jer si ovdje više nitko tko živ od rada ne može priuštiti da kupi stan. Pogotovo ako je s mora gdje je podivljali turizam pošemerio sve vrijednosti. Pa evo i to.
I kakve onda mjere ima u vidu ministar Šikić recimo u stambenoj politici? U politici plaća pa i penzija, koje kod nas u prosjeku iznose 580 eura, i oko tri puta su niže od europske sredine? U Austriji i Irskoj prosjek mirovina je preko 1900 eura, eto zašto naši ljudi idu u te zemlje i tamo ostaju do kraja.
Demografija je sve to, a nije puhanje na iseljenike jer su valjda tako samoživi i domoljubno nedostatni, ni krika oko useljavanja stranih radnika, što se u DP-u prostački naziva ”najezdom”, a ni fantazija o privlačenju hrvatskih potomaka iz Argentine i Čilea. Plenković je DP-u dao skupu igračku u obliku Ministarstva za demografiju jer je njemu to bilo jeftino. Pa da sad vidimo ministra Šikića i njegove domoljubne zakonske inicijative.