Jednom sam s mužem išla u Pariz, gdje je on sudjelovao na nekom simpoziju, a ja sam lunjala. Budući da je na taj put trebao ići službenim automobilom privatne tvrtke u kojoj je bio zaposlen, smatrali smo da je nužno, korektno i pristojno pitati upravu je li redu da s njim ide i žena. Rekli su da se slažu jer nema dodatnih troškova i tako smo krenuli i vratili se potpuno mirni.
Ne znaju red pa se prave grbavi
Ah, kako tanko i patetično od osobe koja je predsjednik Sabora. Nitko, naime, nema ništa protiv da oni, s velikim ”O”, ”kao politika”, bodre državnu reprezentaciju, premda jest za ozbiljnu diskusiju trebaju li dužnosnici ići na utakmice Vladinim zrakoplovom. Utoliko se u ovoj priči nije ni postavilo pitanje zbog čega su u Berlin, osim Jandrokovića, letjeli i ministri Oleg Butković, Branko Bačić, Tonči Glavina ”i suradnici” u funkciji službenih navijača. Nego se problematizira to što je s ”delegacijom”, kako se izrazio glasnogovornik Vlade Marko Milić, u kabini bio i Jandrokovićev maloljetni sin, koga je tamo doveo punoljetni otac, otac na takvom položaju na kome se mora znati što je red.
Hrvatska je u mnogim stvarima kriminalno neuređena, pa tako i u ovome, a dužnosnika koji ne znaju što je red pa se poslije prave grbavi našlo bi se svuda. Zato ozbiljne države donose dokumente i pravilnike koje mi očigledno nemamo. Pa za ugledanje pogledajmo, recimo, detaljna i striktna pravila o putovanju državnim zrakoplovima u SAD-u koja je lako naći na netu pod naslovom Federal Travel Regulation: Use of Government Aircraft.
Trebao je tražiti dopuštenje ili platiti
Što se tiče ove navodno ”uobičajene” situacije u kojoj se našao sin predsjednika Sabora Jandrokovića, istaknimo odmah odredbu da sve osobe koje službenim zrakoplovom putuju ”u pratnji” dužnosnika – dakle njihove supruge, djeca ili drugi članovi obitelji – moraju uplatiti u državni proračun punu cijenu svog sjedala u službeno utvrđenom iznosu. I bez obzira je li avion pun ili prazan. I bez obzira je li riječ o avionu koji je u državnom vlasništvu ili o avionu koji su vlasti unajmile u službenu svrhu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znači, američke vlasti dopuštaju da se na službenim letovima povezu i nedužnosnici, ali to je moguće samo uz prethodno pismeno odobrenje čelnika tijela koje dužnosnika šalje na put ili njegovog zamjenika. A avioprijevoznik mora jamčiti da prijevoz tih dodatnih putnika neće uzrokovati potrebu za većim zrakoplovom. Sve je ovo važno zbog toga da ”porezni obveznici za prijevoz dužnosnika ne bi platili više nego što je neophodno”.
Zbog istog razloga, a to je odgovornost prema poreznim obveznicima, ova pravila utvrđuju i mnoge druge osigurače skrupuloznog ponašanja dužnosnika kad koriste državne zrakoplove. Samo jedno od njih je to da se odobrenje višeg autoriteta za putovanje Vladinim avionima može dobiti samo onda ako je to financijski najisplativiji aranžman ili ako je riječ o putovanju povezanom s nekim urgentnim ili za nacionalnu sigurnost bitnim razlogom.
Praksa koja traje već 30 godina
Sva takva putovanja za svaku pojedinu osobu mora pismeno odobriti dužnosniku nadređena instanca, a putnik taj dokument mora pokazati posadi zrakoplova na ulasku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nećemo ovdje prepričavati sve potankosti pravilnika o korištenju vladinih aviona u SAD-u, citirajmo još samo to da sve informacije o svim službenim letovima moraju biti na raspolaganju novinarima prema američkom zakonu o pristupu informacijama te da to uključuje sve putnike na takvim letovima, dakle i službene i privatne osobe.
Kao predsjednik Sabora, Jandroković bi se morao pobrinuti da se slična pravila ozakone i za Hrvatsku umjesto da sam i osobno sudjeluje u evidentnom kršenju uzusa koji, doduše, nisu napisani crno na bijelo, ali će ih se pridržavati svatko tko ima osjećaj odgovornosti prema imovini i sredstvima koja nisu njegova i prema onima koji su ih stvorili. Ako ovakva praksa među klasom velikih ”O” traje 30 godina, kao što izvrdava Jandroković, onda je pogotovo vrijeme da se ona hitno i odmah prekine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slušam što Jandroković priča oko svog sina u vladinom avionu. Ah, kako tanko i patetično od osobe koja je predsjednik Sabora
Jedino se on pravi da ne shvaća, žali se na medijsku galamu i izvlači se na 'ustaljenu praksu koja traje 30 godina'
Ako ovakva praksa među klasom velikih ''O'' traje 30 godina, kao što izvrdava Jandroković, onda je pogotovo vrijeme da se ona hitno i odmah prekine...
Jednom sam s mužem išla u Pariz, gdje je on sudjelovao na nekom simpoziju, a ja sam lunjala. Budući da je na taj put trebao ići službenim automobilom privatne tvrtke u kojoj je bio zaposlen, smatrali smo da je nužno, korektno i pristojno pitati upravu je li redu da s njim ide i žena. Rekli su da se slažu jer nema dodatnih troškova i tako smo krenuli i vratili se potpuno mirni.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji je u Vladinom avionu povezao na utakmicu reprezentacije u Berlin i svoga sina, vjerojatno bi rekao da je to cjepidlačenje. Nipošto. Ni kad je riječ o posve običnom prijevoznom sredstvu privatne kompanije, a pogotovo i pogotovo kad koristiš državni avion kupljen i financiran javnim novcem. Zato nije komplicirano razumjeti zbog čega je saborsko Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa otvorilo ”predmet Jandroković”.
Jedino se on pravi da ne shvaća, žali se na medijsku galamu i izvlači se na ”ustaljenu praksu koja traje 30 godina”. Te poziva Povjerenstvo da objasni ”kako je moguće” da pokreću postupak protiv njega, a nisu protiv drugih dužnosnika koji se ranije postupali kao i on. A onda još dodaje – ne spominjući sina – kako smatra da ”mi, kao politika”, moramo podržati i bodriti reprezentaciju”.
Ne znaju red pa se prave grbavi
Ah, kako tanko i patetično od osobe koja je predsjednik Sabora. Nitko, naime, nema ništa protiv da oni, s velikim ”O”, ”kao politika”, bodre državnu reprezentaciju, premda jest za ozbiljnu diskusiju trebaju li dužnosnici ići na utakmice Vladinim zrakoplovom. Utoliko se u ovoj priči nije ni postavilo pitanje zbog čega su u Berlin, osim Jandrokovića, letjeli i ministri Oleg Butković, Branko Bačić, Tonči Glavina ”i suradnici” u funkciji službenih navijača. Nego se problematizira to što je s ”delegacijom”, kako se izrazio glasnogovornik Vlade Marko Milić, u kabini bio i Jandrokovićev maloljetni sin, koga je tamo doveo punoljetni otac, otac na takvom položaju na kome se mora znati što je red.
Hrvatska je u mnogim stvarima kriminalno neuređena, pa tako i u ovome, a dužnosnika koji ne znaju što je red pa se poslije prave grbavi našlo bi se svuda. Zato ozbiljne države donose dokumente i pravilnike koje mi očigledno nemamo. Pa za ugledanje pogledajmo, recimo, detaljna i striktna pravila o putovanju državnim zrakoplovima u SAD-u koja je lako naći na netu pod naslovom Federal Travel Regulation: Use of Government Aircraft.
Trebao je tražiti dopuštenje ili platiti
Što se tiče ove navodno ”uobičajene” situacije u kojoj se našao sin predsjednika Sabora Jandrokovića, istaknimo odmah odredbu da sve osobe koje službenim zrakoplovom putuju ”u pratnji” dužnosnika – dakle njihove supruge, djeca ili drugi članovi obitelji – moraju uplatiti u državni proračun punu cijenu svog sjedala u službeno utvrđenom iznosu. I bez obzira je li avion pun ili prazan. I bez obzira je li riječ o avionu koji je u državnom vlasništvu ili o avionu koji su vlasti unajmile u službenu svrhu.
Znači, američke vlasti dopuštaju da se na službenim letovima povezu i nedužnosnici, ali to je moguće samo uz prethodno pismeno odobrenje čelnika tijela koje dužnosnika šalje na put ili njegovog zamjenika. A avioprijevoznik mora jamčiti da prijevoz tih dodatnih putnika neće uzrokovati potrebu za većim zrakoplovom. Sve je ovo važno zbog toga da ”porezni obveznici za prijevoz dužnosnika ne bi platili više nego što je neophodno”.
Zbog istog razloga, a to je odgovornost prema poreznim obveznicima, ova pravila utvrđuju i mnoge druge osigurače skrupuloznog ponašanja dužnosnika kad koriste državne zrakoplove. Samo jedno od njih je to da se odobrenje višeg autoriteta za putovanje Vladinim avionima može dobiti samo onda ako je to financijski najisplativiji aranžman ili ako je riječ o putovanju povezanom s nekim urgentnim ili za nacionalnu sigurnost bitnim razlogom.
Praksa koja traje već 30 godina
Sva takva putovanja za svaku pojedinu osobu mora pismeno odobriti dužnosniku nadređena instanca, a putnik taj dokument mora pokazati posadi zrakoplova na ulasku.
Nećemo ovdje prepričavati sve potankosti pravilnika o korištenju vladinih aviona u SAD-u, citirajmo još samo to da sve informacije o svim službenim letovima moraju biti na raspolaganju novinarima prema američkom zakonu o pristupu informacijama te da to uključuje sve putnike na takvim letovima, dakle i službene i privatne osobe.
Kao predsjednik Sabora, Jandroković bi se morao pobrinuti da se slična pravila ozakone i za Hrvatsku umjesto da sam i osobno sudjeluje u evidentnom kršenju uzusa koji, doduše, nisu napisani crno na bijelo, ali će ih se pridržavati svatko tko ima osjećaj odgovornosti prema imovini i sredstvima koja nisu njegova i prema onima koji su ih stvorili. Ako ovakva praksa među klasom velikih ”O” traje 30 godina, kao što izvrdava Jandroković, onda je pogotovo vrijeme da se ona hitno i odmah prekine.