Omiljena utemeljiteljska anegdota kaže da je u ljeto 1787. godine, tijekom zasjedanja ustavotvorne konvencije u Philadelphiji, mlada Elizabeth Willing Powel, kći gradonačelnika tadašnjeg glavnog grada Amerike, pitala Benjamina Franklina: “I, doktore, što smo dobili, republiku ili monarhiju?”, na što je vremešni otac Sjedinjenih Država odgovorio: “Republiku, ako je možete održati”.
I Amerikanci su republiku održali unatoč kušnjama i ratovima, krizama i slomovima, kao model sebi i uzor drugima u iduća dva stoljeća. Kao ideja, republika je bila prastara, ali uvijek kao republika aristokratske ili oligarhijske kaste; nikad prije Sjedinjenih Država nije postojala demokratska izborna republika. Ni ta američka nije bila savršena, ali se popravljala u hodu, proširujući pravo glasa na muškarce bez imovine, pa na crne muškarce, pa konačno i na žene.
Na čelo republike došao je predsjednik, funkcija koja je danas sveprisutna do banalnosti, a koju su Amerikanci morali izmisliti jer takvo što nikad prije nije postojalo. Vođa kojega bira narod, na određeni rok, i koji vlada u ravnoteži s druge dvije grane vlasti, a ne zatire volju naroda izraženu u zakonima i pravdu donesenu na sudovima.
Smrt republike u ljeto 2024.
Amerika se rodila iz ideje da su “svi ljudi stvoreni jednaki”, što se u prvom redu odnosilo na prvog među njima – kralj nije ništa bolji od drugog čovjeka i mora se povinovati istom zakonu koji vrijedi za svakoga drugoga. Nitko nije iznad ni izvan zakona, to je sušti smisao američke republike.
Tu krhku, ali žilavu republiku Amerikanci su održavali stoljećima, protiv globalnih imperijalista i domaćih secesionista i južnjačkih rasista i krupnih kapitalista i pučkih populista i japanskih militarista i europskih fašista i sovjetskih komunista i islamističkih terorista i političkih oportunista svih fela, dok se nije pojavila grupa ljudi koji su joj 237 godina nakon Franklinova upozorenja konačno zavrnuli vratom.
Izvedbu je preuzeo Vrhovni sud, u slučaju koji je pred njega iznio bivši predsjednik Donald Trump, koji je imenovao i sudsku većinu u političkom grabežu što su ga prethodno organizirali njegovi kolege u Kongresu. Tako je s prvim danom srpnja 2024. američka republika umrla u režiji Republikanske stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potpuni imunitet u službenim činima
“Predsjednik je odsad kralj iznad zakona”, napisala je Sonia Sotomayor u izdvojenom mišljenju triju liberalnih sutkinja, čiji tekst uspijeva nemoguće – da vam se pri čitanju pravnog dokumenta naježi koža. Ustavni suci znaju važnost riječi i tako ih tretiraju jer sav pravni poredak počiva na riječima i našoj spremnosti da ih se pridržavamo ili njihovo kršenje kažnjavamo.
Zato posebnu dozu jeze izazivaju njene zaključne riječi, gdje je formulaično “S dužnim poštovanjem, ne slažem se” zamijenila rečenicom “Sa strahom za našu demokraciju, ne slažem se”. Atak na republiku izaziva žurnost u kojoj više nema mjesta za zašećerena protokolarna opća mjesta.
Vrhovni sud odredio je da predsjednik Amerike ima potpuni imunitet u svim službenim činima, a nižem sudu u Washingtonu vratio je da razmotri jesu li postupci za koje je Trump optužen bili službeni ili ne. Već to je težak politički udar na vladavinu prava, jer je Vrhovni sud rastegnuo odlučivanje do zadnjeg dana svoje sudske sezone i onda još nije donio odluku, nego ju je prepustio nižem sudu. To je besramno pogodovanje Trumpu, kojemu se zbog takvog razvlačenja neće moći suditi prije izbora u studenom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pomireni s krajem demokracije
Ali to je najmanje problematično s ovom odlukom – Vrhovni sud otprije je poznat kao sijelo zadrtih Trumpovih obožavatelja koji ne propuštaju priliku iskriviti bilo koji zakon kako bi mu pogodovali.
Najstrašnija stvar s ovom presudom nije to što pogoduje Trumpu; najgore je to što je napisana samo za njega. Iz presude se lako čita da vrhovni suci ne misle da će Amerika više imati drugih predsjednika osim Trumpa. Ta pomirenost s krajem demokratske Amerike je jeziva.
Ili, ako hoćete općenitije, vrhovni suci svojom odlukom otkrivaju kako su se pomirili s tim da Sjedinjene Države više ne trebaju biti republika, niti predsjednik treba biti vođa kojega bira narod, na određeni rok, i koji vlada u ravnoteži s druge dvije grane vlasti, a ne zatire volju naroda izraženu u zakonima i pravdu donesenu na sudovima. Ne, iz ove je presude – kojom su predsjednika stavili posve iznad i izvan zakona – jasno da je Vrhovnom sudu sasvim OK da Amerikom vlada kralj, sve dok je kralj republikanac, bijelac, muškarac, njihov čovjek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Filozofija uvezena iz Kremlja
Tumačenje koje su dali ekskulpirat će Trumpa od pokušaja državnog udara 6. siječnja 2021. godine jer se svi njegovi čini mogu tumačiti kao “službeni” i time biti zakriljeni od kaznene odgovornosti. Predsjednik dakle može pokušati preokrenuti rezultat izbora koji mu se ne sviđa i izvesti državni udar – i zato što je predsjednik neće mu biti ništa. Time je odluka Vrhovnog suda poput drugog čina Trumpova državnog udara – od onog prošlog ga je odriješila, za budući mu je odriješila ruke.
Predsjednik može poslati vojne specijalce da likvidiraju njegova političkog oponenta i za to ne odgovarati, jer je predsjednik. Predsjednik može prekršiti bilo koji zakon i proći lišo jer je predsjednik. Ta filozofija, koju je Vrhovni sud uvezao iz Kremlja, sad je postala vrhovni američki zakon, interpretacija u rangu Ustava.
Kad je Richard Nixon, usred afere Watergate i pod prijetnjom impeachmenta, podnio 1974. godine ostavku na mjesto predsjednika, nasljednik Gerald Ford pomilovao ga je za sva kaznena djela koja su mu se mogla staviti na teret. Bio je to truli deal, ali je donio mir u kući; Nixon je platio cijenu tamo gdje ga je boljelo više nego da su ga poslali u zatvor – osramoćen je za cijelu povijest kao jedini predsjednik nedostojan funkcije, jedini koji je podnio ostavku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Despocija čeka preuzimanje
Kad je tri godine kasnije iz prisilne mirovine dao niz intervjua britanskom TV novinaru Davidu Frostu, otkrilo se da Nixon i nakon takvog sramotnog pada nije iz svog slučaja ništa naučio. Frostu je u jednom trenutku rekao: “No, ako predsjednik nešto napravi, onda to po definiciji nije protuzakonito”. Amerika je bila zgrožena nepopravljivošću Tricky Dicka, koji je nakon tog intervjua ostatak života proveo daleko od očiju javnosti.
Da je danas živ, s takvom filozofijom Nixona bi mogli imenovati za suca Vrhovnog suda. Ispada da nije ni lagao kad je rekao “Ja nisam lopov!” Sve zbog čega je Nixon stradao danas je prihvatljivo ponašanje. “Ako predsjednik nešto napravi, onda to po definiciji nije protuzakonito” – to je novo geslo Sjedinjenih Država. Njih je Republikanska stranka iz republike pretvorila u putinovsku despociju, koja najesen još samo čeka preuzimanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo par dana uoči Dana nezavisnosti, u Americi je de facto ukinuta republika. Još se samo čeka uznesenje novoga kralja
Ideju potpunog predsjedničkog imuniteta američki Vrhovni sud uvezao je iz Kremlja. Trump će moći što god hoće
Najstrašnija stvar s ovom presudom nije to što pogoduje Trumpu; najgore je to što je napisana samo za njega. Iz presude se lako čita da vrhovni suci ne misle da će Amerika više imati drugih predsjednika osim Trumpa. Ta pomirenost s krajem demokratske Amerike je jeziva
Omiljena utemeljiteljska anegdota kaže da je u ljeto 1787. godine, tijekom zasjedanja ustavotvorne konvencije u Philadelphiji, mlada Elizabeth Willing Powel, kći gradonačelnika tadašnjeg glavnog grada Amerike, pitala Benjamina Franklina: “I, doktore, što smo dobili, republiku ili monarhiju?”, na što je vremešni otac Sjedinjenih Država odgovorio: “Republiku, ako je možete održati”.
I Amerikanci su republiku održali unatoč kušnjama i ratovima, krizama i slomovima, kao model sebi i uzor drugima u iduća dva stoljeća. Kao ideja, republika je bila prastara, ali uvijek kao republika aristokratske ili oligarhijske kaste; nikad prije Sjedinjenih Država nije postojala demokratska izborna republika. Ni ta američka nije bila savršena, ali se popravljala u hodu, proširujući pravo glasa na muškarce bez imovine, pa na crne muškarce, pa konačno i na žene.
Na čelo republike došao je predsjednik, funkcija koja je danas sveprisutna do banalnosti, a koju su Amerikanci morali izmisliti jer takvo što nikad prije nije postojalo. Vođa kojega bira narod, na određeni rok, i koji vlada u ravnoteži s druge dvije grane vlasti, a ne zatire volju naroda izraženu u zakonima i pravdu donesenu na sudovima.
Smrt republike u ljeto 2024.
Amerika se rodila iz ideje da su “svi ljudi stvoreni jednaki”, što se u prvom redu odnosilo na prvog među njima – kralj nije ništa bolji od drugog čovjeka i mora se povinovati istom zakonu koji vrijedi za svakoga drugoga. Nitko nije iznad ni izvan zakona, to je sušti smisao američke republike.
Tu krhku, ali žilavu republiku Amerikanci su održavali stoljećima, protiv globalnih imperijalista i domaćih secesionista i južnjačkih rasista i krupnih kapitalista i pučkih populista i japanskih militarista i europskih fašista i sovjetskih komunista i islamističkih terorista i političkih oportunista svih fela, dok se nije pojavila grupa ljudi koji su joj 237 godina nakon Franklinova upozorenja konačno zavrnuli vratom.
Izvedbu je preuzeo Vrhovni sud, u slučaju koji je pred njega iznio bivši predsjednik Donald Trump, koji je imenovao i sudsku većinu u političkom grabežu što su ga prethodno organizirali njegovi kolege u Kongresu. Tako je s prvim danom srpnja 2024. američka republika umrla u režiji Republikanske stranke.
Potpuni imunitet u službenim činima
“Predsjednik je odsad kralj iznad zakona”, napisala je Sonia Sotomayor u izdvojenom mišljenju triju liberalnih sutkinja, čiji tekst uspijeva nemoguće – da vam se pri čitanju pravnog dokumenta naježi koža. Ustavni suci znaju važnost riječi i tako ih tretiraju jer sav pravni poredak počiva na riječima i našoj spremnosti da ih se pridržavamo ili njihovo kršenje kažnjavamo.
Zato posebnu dozu jeze izazivaju njene zaključne riječi, gdje je formulaično “S dužnim poštovanjem, ne slažem se” zamijenila rečenicom “Sa strahom za našu demokraciju, ne slažem se”. Atak na republiku izaziva žurnost u kojoj više nema mjesta za zašećerena protokolarna opća mjesta.
Vrhovni sud odredio je da predsjednik Amerike ima potpuni imunitet u svim službenim činima, a nižem sudu u Washingtonu vratio je da razmotri jesu li postupci za koje je Trump optužen bili službeni ili ne. Već to je težak politički udar na vladavinu prava, jer je Vrhovni sud rastegnuo odlučivanje do zadnjeg dana svoje sudske sezone i onda još nije donio odluku, nego ju je prepustio nižem sudu. To je besramno pogodovanje Trumpu, kojemu se zbog takvog razvlačenja neće moći suditi prije izbora u studenom.
Pomireni s krajem demokracije
Ali to je najmanje problematično s ovom odlukom – Vrhovni sud otprije je poznat kao sijelo zadrtih Trumpovih obožavatelja koji ne propuštaju priliku iskriviti bilo koji zakon kako bi mu pogodovali.
Najstrašnija stvar s ovom presudom nije to što pogoduje Trumpu; najgore je to što je napisana samo za njega. Iz presude se lako čita da vrhovni suci ne misle da će Amerika više imati drugih predsjednika osim Trumpa. Ta pomirenost s krajem demokratske Amerike je jeziva.
Ili, ako hoćete općenitije, vrhovni suci svojom odlukom otkrivaju kako su se pomirili s tim da Sjedinjene Države više ne trebaju biti republika, niti predsjednik treba biti vođa kojega bira narod, na određeni rok, i koji vlada u ravnoteži s druge dvije grane vlasti, a ne zatire volju naroda izraženu u zakonima i pravdu donesenu na sudovima. Ne, iz ove je presude – kojom su predsjednika stavili posve iznad i izvan zakona – jasno da je Vrhovnom sudu sasvim OK da Amerikom vlada kralj, sve dok je kralj republikanac, bijelac, muškarac, njihov čovjek.
Filozofija uvezena iz Kremlja
Tumačenje koje su dali ekskulpirat će Trumpa od pokušaja državnog udara 6. siječnja 2021. godine jer se svi njegovi čini mogu tumačiti kao “službeni” i time biti zakriljeni od kaznene odgovornosti. Predsjednik dakle može pokušati preokrenuti rezultat izbora koji mu se ne sviđa i izvesti državni udar – i zato što je predsjednik neće mu biti ništa. Time je odluka Vrhovnog suda poput drugog čina Trumpova državnog udara – od onog prošlog ga je odriješila, za budući mu je odriješila ruke.
Predsjednik može poslati vojne specijalce da likvidiraju njegova političkog oponenta i za to ne odgovarati, jer je predsjednik. Predsjednik može prekršiti bilo koji zakon i proći lišo jer je predsjednik. Ta filozofija, koju je Vrhovni sud uvezao iz Kremlja, sad je postala vrhovni američki zakon, interpretacija u rangu Ustava.
Kad je Richard Nixon, usred afere Watergate i pod prijetnjom impeachmenta, podnio 1974. godine ostavku na mjesto predsjednika, nasljednik Gerald Ford pomilovao ga je za sva kaznena djela koja su mu se mogla staviti na teret. Bio je to truli deal, ali je donio mir u kući; Nixon je platio cijenu tamo gdje ga je boljelo više nego da su ga poslali u zatvor – osramoćen je za cijelu povijest kao jedini predsjednik nedostojan funkcije, jedini koji je podnio ostavku.
Despocija čeka preuzimanje
Kad je tri godine kasnije iz prisilne mirovine dao niz intervjua britanskom TV novinaru Davidu Frostu, otkrilo se da Nixon i nakon takvog sramotnog pada nije iz svog slučaja ništa naučio. Frostu je u jednom trenutku rekao: “No, ako predsjednik nešto napravi, onda to po definiciji nije protuzakonito”. Amerika je bila zgrožena nepopravljivošću Tricky Dicka, koji je nakon tog intervjua ostatak života proveo daleko od očiju javnosti.
Da je danas živ, s takvom filozofijom Nixona bi mogli imenovati za suca Vrhovnog suda. Ispada da nije ni lagao kad je rekao “Ja nisam lopov!” Sve zbog čega je Nixon stradao danas je prihvatljivo ponašanje. “Ako predsjednik nešto napravi, onda to po definiciji nije protuzakonito” – to je novo geslo Sjedinjenih Država. Njih je Republikanska stranka iz republike pretvorila u putinovsku despociju, koja najesen još samo čeka preuzimanje.