Radi se praktički o zasebnoj grani marketinške industrije, skoro pa znanosti. O kreativnoj igraonici i malom logističkom paklu za timove koji brinu o načinu na koji će političar ili političarka javnosti predstaviti svoju kandidaturu na izborima. Pogotovo kad su u pitanju personalizirani izbori, oni na kojima se glasa direktno za kandidate, kao na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj.
Gdje su protukandidati?
Milanovićev nehajni, gotovo rokerski ulazak u kampanju za novi mandat, međutim, nije samo još jedan potez koji će biračima dati do znanja da se radi o kandidatu s (osebujnim) karakterom. Radi se i o zauzimanju startne pozicije za utrku koja je, zapravo, već trebala krenuti, no glavnih takmaca još nema.
Prije pet godina se krajem lipnja već ozbiljno prašilo. Zoran Milanović je, također nakon dugo spekuliranja, objavio svoju kandidaturu za predsjednika države 17. lipnja. Šest dana kasnije mu se pridružio Miroslav Škoro, koji je tad prvi put na izbore krenuo s parolom “Sad il’ nikad” (kasnije je sad il’ nikad za Škoru bilo još dvaput, na parlamentarnim i lokalnim izborima).
Danas je, osim Milanovića, jedini koji je kazao da će se natjecati za predsjednika – Mislav Kolakušić. Dakle, ozbiljnih protukandidata još nema. A sat curi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvi poslije Tuđmana i Mesića?
Hoće li HDZ uspjeti (i kad) poroditi kandidatkinju ili kandidata koji će moći izaći iz prokletstva sjene Andreja Plenkovića, koja je najbolji vjetar u leđa za Zorana Milanovića u ovoj utrci? Hoće li se pojaviti netko zasad nepoznat tko će na konto svoje neovisnosti i uspješnosti biti ozbiljan izazov kandidatima iza kojih će stati dvije najjače stranke? Od odgovora na ta pitanja ovisi hoće li Milanović postati prvi predsjednik koji je nakon Franje Tuđmana i Stipe Mesića obranio svoj mandat. No, to je zasad još stvar budućih tjedana i mjeseci.
Ono što je danas na Plenkovićev stol zveknulo daleko jače od sasvim očekivane Milanovićeve kandidature je – Ivan Penava. Predsjednik Domovinskog pokreta je, naime, odbio otkloniti mogućnost da njegova stranka podrži – Zorana Milanovića. I to dvaput.
Šamar Ivana Penave
Time predsjednički izbori ekspresno postaju bitna tema i u parlamentarnoj politici, stavljajući još jednom pod povećalo odnose u vladajućoj koaliciji. Čak i u zemlji s najkorektnijim i najdosadnijim mogućnim odnosima među političkim akterima pokoja obrva bi se podigla nad mogućnosti da strateški partner iz vladajuće koalicije za predsjednika podrži glavnog političkog protivnika najjače vladajuće stranke. U Hrvatskoj, s odnosima između Plenkovića i Milanovića koji su kontaminiraniji od šuma oko Černobila, Penavini hipotetski i pitijski odgovori su za premijera vjerojatno zazvučali poput šamara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne treba, dakako, biti dovoljno naivan i pomisliti da je doista moguće da se dogodi da Domovinski pokret doista kani podržati Milanovića. Ali, sama činjenica da predsjednik te stranke nije tako nešto s indignacijom otklonio, dovoljno je jaka poruka. Svojim biračima da ih HDZ još nije progutao, a Plenkoviću i HDZ-u da će se za podršku DP-a kandidatu ili kandidatkinji vladajuće stranke, pa makar u drugom krugu, još itekako trebati pomučiti.
Alergija Andreja Plenkovića
I to je, zapravo, za premijera i HDZ glavna vijest današnjeg dana. Ne da je Milanović “evo sad” potvrdio da bi se mogli s njim gonjati i u cijelom novom, tek osvojenom mandatu, nego to što im ključni partner u vladajućoj većini, s kojim od konačnog dogovora o koaliciji nisu imali ama baš nikakvih problema, pokazuje da priča možda ipak nije skroz do kraja zatvorena.
Za Domovinski pokret je takvo povremeno “talasanje” u koaliciji nužna politička tjelovježba, kako se ne bi posve ugušili u zagrljaju HDZ-a. Plenković je, međutim, i inače ozbiljno alergičan na takvu vrstu gibanja, a kad se u još njoj nađe i ime Zorana Milanovića… Ukratko, kampanja za predsjedničke izbore je, unatoč nedostatku Milanovićevih protukandidata, upravo krenula i mogla bi biti mnogo zanimljivija i značajnija nego što se činila do danas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkoviću je ovo danas zveknulo na stol daleko jače od očekivane Milanovićeve kandidature
Jesu li predsjednički izbori već krenuli tresti vladajuću koaliciju?
Predsjednik Domovinskog pokreta je, naime, odbio otkloniti mogućnost da njegova stranka podrži - Zorana Milanovića. I to dvaput. Odbijanjem isključivanja podrške DP-a Milanoviću, Penava želi pokazati da se stranka nije utopila u HDZ-u
Radi se praktički o zasebnoj grani marketinške industrije, skoro pa znanosti. O kreativnoj igraonici i malom logističkom paklu za timove koji brinu o načinu na koji će političar ili političarka javnosti predstaviti svoju kandidaturu na izborima. Pogotovo kad su u pitanju personalizirani izbori, oni na kojima se glasa direktno za kandidate, kao na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj.
Prethodna hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović je svoj pokušaj osvajanja još jednog mandata javnosti najavila na pompozno koreografiran način. Prostorije Matice Hrvatske, sva moguća pažnja javnosti, rečenice namirisane najzaslađenijom otopinom domoljubnog ponosa i pažljive, pažljive upute. Sjetit će se možda netko didaskalija iz papira s njenim govorom iz te, 2019. godine – “pauza za pljesak”, “bez hvala vam!” i legendarno “blagi smiješak”…
Zorana Milanovića su danas na otvaranju muzeja kravate novinari usput pitali kad će objaviti da ide na drugi mandat. “Evo sad.” I to je, uz još dvije rečenice o tome zašto očekuje podršku SDP-a, bilo sve. Čovjek je, ukratko, noćna mora za PR industriju strogo koreografirane politike.
Gdje su protukandidati?
Milanovićev nehajni, gotovo rokerski ulazak u kampanju za novi mandat, međutim, nije samo još jedan potez koji će biračima dati do znanja da se radi o kandidatu s (osebujnim) karakterom. Radi se i o zauzimanju startne pozicije za utrku koja je, zapravo, već trebala krenuti, no glavnih takmaca još nema.
Prije pet godina se krajem lipnja već ozbiljno prašilo. Zoran Milanović je, također nakon dugo spekuliranja, objavio svoju kandidaturu za predsjednika države 17. lipnja. Šest dana kasnije mu se pridružio Miroslav Škoro, koji je tad prvi put na izbore krenuo s parolom “Sad il’ nikad” (kasnije je sad il’ nikad za Škoru bilo još dvaput, na parlamentarnim i lokalnim izborima).
Danas je, osim Milanovića, jedini koji je kazao da će se natjecati za predsjednika – Mislav Kolakušić. Dakle, ozbiljnih protukandidata još nema. A sat curi.
Prvi poslije Tuđmana i Mesića?
Hoće li HDZ uspjeti (i kad) poroditi kandidatkinju ili kandidata koji će moći izaći iz prokletstva sjene Andreja Plenkovića, koja je najbolji vjetar u leđa za Zorana Milanovića u ovoj utrci? Hoće li se pojaviti netko zasad nepoznat tko će na konto svoje neovisnosti i uspješnosti biti ozbiljan izazov kandidatima iza kojih će stati dvije najjače stranke? Od odgovora na ta pitanja ovisi hoće li Milanović postati prvi predsjednik koji je nakon Franje Tuđmana i Stipe Mesića obranio svoj mandat. No, to je zasad još stvar budućih tjedana i mjeseci.
Ono što je danas na Plenkovićev stol zveknulo daleko jače od sasvim očekivane Milanovićeve kandidature je – Ivan Penava. Predsjednik Domovinskog pokreta je, naime, odbio otkloniti mogućnost da njegova stranka podrži – Zorana Milanovića. I to dvaput.
Šamar Ivana Penave
Time predsjednički izbori ekspresno postaju bitna tema i u parlamentarnoj politici, stavljajući još jednom pod povećalo odnose u vladajućoj koaliciji. Čak i u zemlji s najkorektnijim i najdosadnijim mogućnim odnosima među političkim akterima pokoja obrva bi se podigla nad mogućnosti da strateški partner iz vladajuće koalicije za predsjednika podrži glavnog političkog protivnika najjače vladajuće stranke. U Hrvatskoj, s odnosima između Plenkovića i Milanovića koji su kontaminiraniji od šuma oko Černobila, Penavini hipotetski i pitijski odgovori su za premijera vjerojatno zazvučali poput šamara.
Ne treba, dakako, biti dovoljno naivan i pomisliti da je doista moguće da se dogodi da Domovinski pokret doista kani podržati Milanovića. Ali, sama činjenica da predsjednik te stranke nije tako nešto s indignacijom otklonio, dovoljno je jaka poruka. Svojim biračima da ih HDZ još nije progutao, a Plenkoviću i HDZ-u da će se za podršku DP-a kandidatu ili kandidatkinji vladajuće stranke, pa makar u drugom krugu, još itekako trebati pomučiti.
Alergija Andreja Plenkovića
I to je, zapravo, za premijera i HDZ glavna vijest današnjeg dana. Ne da je Milanović “evo sad” potvrdio da bi se mogli s njim gonjati i u cijelom novom, tek osvojenom mandatu, nego to što im ključni partner u vladajućoj većini, s kojim od konačnog dogovora o koaliciji nisu imali ama baš nikakvih problema, pokazuje da priča možda ipak nije skroz do kraja zatvorena.
Za Domovinski pokret je takvo povremeno “talasanje” u koaliciji nužna politička tjelovježba, kako se ne bi posve ugušili u zagrljaju HDZ-a. Plenković je, međutim, i inače ozbiljno alergičan na takvu vrstu gibanja, a kad se u još njoj nađe i ime Zorana Milanovića… Ukratko, kampanja za predsjedničke izbore je, unatoč nedostatku Milanovićevih protukandidata, upravo krenula i mogla bi biti mnogo zanimljivija i značajnija nego što se činila do danas.