Isto tako, Domovinski pokret, naravno, može na predsjedničkim izborima podržati i HDZ-ovog kandidata, bez da ima svog. Samo je onda teško zamislivo da može nastaviti postojati kao politička stranka (osim u puko teoretskom smislu, poput recimo, HNS-a ili HSLS-a).
Neočekivana je to dilema koja se posljednja dva dana nametnula u javnosti, sa startnim pucnjem za predsjedničku kampanju koji je jučer sa svojim “Evo sad” ispalio Zoran Milanović. Jer, zapravo, nema ni najmanje političke logike da ta dilema doista postoji.
Treća sila u opasnom zagrljaju
Domovinski pokret se u posljednja dva mjeseca dva puta pokazao kao treća politička sila u zemlji. Na parlamentarnim izborima su, s Mislavom Kolakušićem, osvojili 9,56 posto glasova i tijesno treće mjesto, a na europskim su, bez Kolakušića, dobili 8,84 posto glasova i bili treći s velikom prednosti pred Možemo! i Mostom.
U isto vrijeme, ušli su u političko minsko polje slažući Vladu s HDZ-om, pritom pristajući na gotovo sve što im je Plenković dosad bacio na stol. Elementarna stvar za opstanak DP-a kao samostalne političke snage je da nikako ne dozvole da se u naredne četiri godine utope u zagrljaju većinskog partnera. To, dakako ne znači da bi trebali Plenkoviću gurati prste u oči s Milanovićem (ukoliko misle ostati u Vladi), ali još manje znači da bi trebali ispuniti želju koju je danas izrekao ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, da se s HDZ-om suglase oko kandidata. Ukratko, da podrže HDZ-ov izbor.
Glasove će pokupiti netko drugi
Predsjednički izbori su, naime, idealna i jedinstvena prilika za promociju stranke i njenih politika. Kandidata nema toliko da su svi komunikacijski kanali zagušeni. Pažnja javnosti je usmjerena na tek nekoliko imena i stranaka koje ih podupiru. Da je DP po snazi trinaesta ili deveta stranka u Hrvatskoj, onda bi predsjednička kampanja možda bila gubljenje vremena, ali kao treća i kao ona kojoj je održavanje stanovite različitosti u odnosu na HDZ egzistencijalno pitanje – Penava i kompanija si ne mogu dozvoliti da preskoče ovu utrku. Ili, još gore, da se svedu na cheerleadersice za HDZ-ovog kandidata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu, naime, glasovi birača na desnici nezadovoljnih HDZ-om nastali s Domovinskim pokretom, niti će ti ljudi bespogovorno slijediti Penavu i ekipu u utapanju u najjačoj hrvatskoj stranci. Primjerice, HDSSB je na izborima 2011. godine iz slavonskih izbornih jedinica donio šest mandata. Most je na sličnom gorivu ostvario odlične izborne rezultate 2015. i 2016. godine. “Pripitomi” li HDZ Domovinski pokret do te mjere da se ovi neće usuditi imati svog kandidata na predsjedničkim izborima, glasove tih ljudi će već pokupiti netko drugi.
Peternel je potpuno u pravu
Predsjednik Kluba zastupnika DP-a Igor Peternel je, dakle, potpuno u pravu – ta stranka bi morala imati svog kandidata ili kandidatkinju na predsjedničkim izborima. Samo, Peternelu ne bi bilo prvi put da u stranci ostane u manjini – i to samo u posljednjih nekoliko tjedana.
Ovdje svakako treba naglasiti da se cijela priča odnosi samo na prvi krug. Drugi krug, sa samo dva kandidata, je sasvim nova i drugačija utakmica, s novim pravilima i u kojoj bi bilo krajnje logično da u hipotetskoj situaciji HDZ-ov kandidat protiv Milanovića DP podrži svog koalicijskog partnera (i, dakako, obrnuto, ako bi kandidat DP-a bio u drugom krugu sa sadašnjim predsjednikom Republike).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šetnjica, vrt, daljinski…
No, ako se može čitati između redaka tvrdnji neimenovanih izvora iz vrha Domovinskog pokreta, čini se kao da se stvara atmosfera po kojoj bi DP ipak najradije preskočio cijelu tu priču s predsjedničkim izborima jer, eto, nema smisla da se dodatno ljudski i financijski iscrpljuju. Politička stranka koja je umorna od izbora? I to je isto okej.
Ovo je slobodna zemlja, ljudi se uvijek mogu posvetiti opuštajućim šetnjama, hobističkoj poljoprivredi ili gledanju Eura u Njemačkoj. A politiku ostaviti onima koji za to imaju energije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministar Butković postavio je ogroman zahtjev. Ako ga DP ne odbije, rejting će im kolosalno propasti
Neobična politička dilema za treću najjaču političku stranku u Hrvatskoj
Elementarna stvar za opstanak DP-a kao samostalne političke snage jest da nikako ne dozvole da se u naredne četiri godine utope u zagrljaju većinskog partnera. To, dakako ne znači da bi trebali Plenkoviću gurati prste u oči s Milanovićem (ukoliko misle ostati u Vladi), ali...
U principu, sve je jasno. Domovinski pokret, naravno, može podržati Zorana Milanovića za predsjedničkog kandidata. Samo onda ne može ostati u istoj Vladi s HDZ-om i, još više, Andrejem Plenkovićem.
Isto tako, Domovinski pokret, naravno, može na predsjedničkim izborima podržati i HDZ-ovog kandidata, bez da ima svog. Samo je onda teško zamislivo da može nastaviti postojati kao politička stranka (osim u puko teoretskom smislu, poput recimo, HNS-a ili HSLS-a).
Neočekivana je to dilema koja se posljednja dva dana nametnula u javnosti, sa startnim pucnjem za predsjedničku kampanju koji je jučer sa svojim “Evo sad” ispalio Zoran Milanović. Jer, zapravo, nema ni najmanje političke logike da ta dilema doista postoji.
Treća sila u opasnom zagrljaju
Domovinski pokret se u posljednja dva mjeseca dva puta pokazao kao treća politička sila u zemlji. Na parlamentarnim izborima su, s Mislavom Kolakušićem, osvojili 9,56 posto glasova i tijesno treće mjesto, a na europskim su, bez Kolakušića, dobili 8,84 posto glasova i bili treći s velikom prednosti pred Možemo! i Mostom.
U isto vrijeme, ušli su u političko minsko polje slažući Vladu s HDZ-om, pritom pristajući na gotovo sve što im je Plenković dosad bacio na stol. Elementarna stvar za opstanak DP-a kao samostalne političke snage je da nikako ne dozvole da se u naredne četiri godine utope u zagrljaju većinskog partnera. To, dakako ne znači da bi trebali Plenkoviću gurati prste u oči s Milanovićem (ukoliko misle ostati u Vladi), ali još manje znači da bi trebali ispuniti želju koju je danas izrekao ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, da se s HDZ-om suglase oko kandidata. Ukratko, da podrže HDZ-ov izbor.
Glasove će pokupiti netko drugi
Predsjednički izbori su, naime, idealna i jedinstvena prilika za promociju stranke i njenih politika. Kandidata nema toliko da su svi komunikacijski kanali zagušeni. Pažnja javnosti je usmjerena na tek nekoliko imena i stranaka koje ih podupiru. Da je DP po snazi trinaesta ili deveta stranka u Hrvatskoj, onda bi predsjednička kampanja možda bila gubljenje vremena, ali kao treća i kao ona kojoj je održavanje stanovite različitosti u odnosu na HDZ egzistencijalno pitanje – Penava i kompanija si ne mogu dozvoliti da preskoče ovu utrku. Ili, još gore, da se svedu na cheerleadersice za HDZ-ovog kandidata.
Nisu, naime, glasovi birača na desnici nezadovoljnih HDZ-om nastali s Domovinskim pokretom, niti će ti ljudi bespogovorno slijediti Penavu i ekipu u utapanju u najjačoj hrvatskoj stranci. Primjerice, HDSSB je na izborima 2011. godine iz slavonskih izbornih jedinica donio šest mandata. Most je na sličnom gorivu ostvario odlične izborne rezultate 2015. i 2016. godine. “Pripitomi” li HDZ Domovinski pokret do te mjere da se ovi neće usuditi imati svog kandidata na predsjedničkim izborima, glasove tih ljudi će već pokupiti netko drugi.
Peternel je potpuno u pravu
Predsjednik Kluba zastupnika DP-a Igor Peternel je, dakle, potpuno u pravu – ta stranka bi morala imati svog kandidata ili kandidatkinju na predsjedničkim izborima. Samo, Peternelu ne bi bilo prvi put da u stranci ostane u manjini – i to samo u posljednjih nekoliko tjedana.
Ovdje svakako treba naglasiti da se cijela priča odnosi samo na prvi krug. Drugi krug, sa samo dva kandidata, je sasvim nova i drugačija utakmica, s novim pravilima i u kojoj bi bilo krajnje logično da u hipotetskoj situaciji HDZ-ov kandidat protiv Milanovića DP podrži svog koalicijskog partnera (i, dakako, obrnuto, ako bi kandidat DP-a bio u drugom krugu sa sadašnjim predsjednikom Republike).
Šetnjica, vrt, daljinski…
No, ako se može čitati između redaka tvrdnji neimenovanih izvora iz vrha Domovinskog pokreta, čini se kao da se stvara atmosfera po kojoj bi DP ipak najradije preskočio cijelu tu priču s predsjedničkim izborima jer, eto, nema smisla da se dodatno ljudski i financijski iscrpljuju. Politička stranka koja je umorna od izbora? I to je isto okej.
Ovo je slobodna zemlja, ljudi se uvijek mogu posvetiti opuštajućim šetnjama, hobističkoj poljoprivredi ili gledanju Eura u Njemačkoj. A politiku ostaviti onima koji za to imaju energije.