Naime, umjesto da se uzrocima loše igre i potpunog lutanja reprezentacije Srbije na Euru bave oni koji se razumiju u nogomet i umjesto da se bave točno s tim, prezentacijom na terenu, na ovim prostorima se uvriježilo da se svi bavimo svime u vezi nogometa. Dok je u Srbiji Vučić apgrejdao sve stvari na jedan stupanj više, baveći se kao vrhovni arbitar doslovno svim aspektima života u zemlji i inozemstvu.
‘Avionu, slomit ću ti krila’
Ispostavit će se navodno da je bila riječ o njemačkoj kompaniji koja je nalijepila hrvatsku zastavu na avion i evidentno je da se radilo o potpuno nebitnom nesporazumu, koji se samo u ovakvim društvima može pretvoriti u skandal. Dodatno osnažen izjavama Ane Brnabić po tabloidnim televizijama o postojanju Air Serbie i slično.
Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Srbija je odigrala beskrvan, ako ne i očajan turnir, najviše zahvaljujući lošim i nekonzistentnim odlukama izbornika Dragana Stojkovića i tražiti bilo kakve druge razloge za takvo posrtanje je bespredmetno.
Ako je pak, s druge strane, državni interes bio da nogometna reprezentacija u punom smislu predstavi zemlju, onda je trebalo donijeti odluku i skinuti jedan od aviona Air Serbie s nekog od letova i par sati ga okupirati obavezom da preveze reprezentativce u Njemačku. Kako nitko o tome uopće nije ni pričao, sav je sadašnji post-festum razgovor bespredmetan. Osim ako neće rezultirati zajedničkim nastupom Riblje čorbe i Aleksandra Vučića, na kojem bi zajedno zapjevali stari hit “Avionu, slomit ću ti krila” pa da čitava stvar bude dodatno zabavna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simbolički rat između Srbije i Hrvatske
Sjetimo li se pak problematizacije Jandrokovićevog puta u Njemačku sa sinom zrakoplovom Vlade shvatit ćemo da su avioni postali odjednom bitna tema ovog ljeta.
No, sve drugo na stranu, zanimljiv je taj neugasli simbolički rat između Srbije i Hrvatske, koji se doista puno više potencira u Srbiji posljednjih godina iako je vidljiv na obje strane. U čemu opet prednjači Aleksandar Vučić, koji stalno ima potrebu komparacije s Hrvatskom, bilo po pitanju BDP-a, bilo po pitanju odnosa prema prošlosti ili evo neuspjeha na Euru.
Ako ništa, hejterski dijelovi obiju javnosti su namireni ispadanjem i jedne i druge reprezentacije nakon grupne faze, za što su realno najkrivlji izbornici, pa se sad nakon par dana popratnog folklora oni koje doista zanima nogomet i koji ga razumiju, mogu posvetiti ljepoti igre i nevjerojatnog Eura, punog preokreta i odličnih utakmica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što manje politike i više nogometa
Jednom davno je Boris Dežulović napisao još uoči susreta Njemačke i Engleske na Mundijalu, da će na toj utakmici pobijediti Njemačka jer, za razliku od engleske javnosti, njemačka javnost shvaća utakmicu kao nogometno nadmetanje, a ne kao poligon za namirivanje povijesnih dugova.
Što se doslovno može preslikati na odnos naše i susjednih javnosti prema reprezentaciji i njenim igrama. Što više zanimanja za nogomet, a što manje simboličkih ratova, dnevne politike i obračuna s prošlošću, rezultati će biti neupitno bolji.
Kako to pak izgleda kad se tako radi najbolje pokazuje primjer Slovenije i njihovog izbornika Keka. Ljudi naprosto igraju promišljen nogomet, imaju ozbiljnog čovjeka na klupi i ne bave se politikom i prošlošću. Te su zasluženo prošli dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cirkus koji se upravo događa u Srbiji nadrealnošću nadilazi sve zamislivo. Ovo nije radio čak ni Tito
Ako pitate Vučića, najveći problem srpske reprezentacije je to što su otputovali u Njemačku avionom s hrvatskim simbolima
Vučić je apgrejdao sve stvari na jedan stupanj više, baveći se kao vrhovni arbitar doslovno svim aspektima života u zemlji i inozemstvu. Iako mu je blizu po tom pitanju, čak ni Tito nije komentirao baš sve u zemlji. U njegovo ime to su ovog puta napravili glavni urednik Informera Dragan Vučićević i Ana Brnabić
Cirkus koji se upravo događa u Srbiji nakon blijedog izdanja reprezentacije na Euru 2024., a koji je, kao i obično, pokrenuo Aleksandar Vučić, nadrealnošću nadilazi sve zamislivo pa čak i sve izlike Zlatka Dalića o razlozima ispadanja iz daljnjeg natjecanja.
Naime, umjesto da se uzrocima loše igre i potpunog lutanja reprezentacije Srbije na Euru bave oni koji se razumiju u nogomet i umjesto da se bave točno s tim, prezentacijom na terenu, na ovim prostorima se uvriježilo da se svi bavimo svime u vezi nogometa. Dok je u Srbiji Vučić apgrejdao sve stvari na jedan stupanj više, baveći se kao vrhovni arbitar doslovno svim aspektima života u zemlji i inozemstvu.
Iako mu je blizu po tom pitanju, čak ni Tito nije komentirao baš sve u zemlji. U njegovo ime to su ovog puta napravili glavni urednik Informera, Dragan Vučićević i Ana Brnabić, koji su rekli da je predsjednik Vučić bio očajan kad je došao ispratiti reprezentativce pa vidio da su oni otputovali u Njemačku avionom na kojem su bili zalijepljeni hrvatski simboli.
‘Avionu, slomit ću ti krila’
Ispostavit će se navodno da je bila riječ o njemačkoj kompaniji koja je nalijepila hrvatsku zastavu na avion i evidentno je da se radilo o potpuno nebitnom nesporazumu, koji se samo u ovakvim društvima može pretvoriti u skandal. Dodatno osnažen izjavama Ane Brnabić po tabloidnim televizijama o postojanju Air Serbie i slično.
Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Srbija je odigrala beskrvan, ako ne i očajan turnir, najviše zahvaljujući lošim i nekonzistentnim odlukama izbornika Dragana Stojkovića i tražiti bilo kakve druge razloge za takvo posrtanje je bespredmetno.
Ako je pak, s druge strane, državni interes bio da nogometna reprezentacija u punom smislu predstavi zemlju, onda je trebalo donijeti odluku i skinuti jedan od aviona Air Serbie s nekog od letova i par sati ga okupirati obavezom da preveze reprezentativce u Njemačku. Kako nitko o tome uopće nije ni pričao, sav je sadašnji post-festum razgovor bespredmetan. Osim ako neće rezultirati zajedničkim nastupom Riblje čorbe i Aleksandra Vučića, na kojem bi zajedno zapjevali stari hit “Avionu, slomit ću ti krila” pa da čitava stvar bude dodatno zabavna.
Simbolički rat između Srbije i Hrvatske
Sjetimo li se pak problematizacije Jandrokovićevog puta u Njemačku sa sinom zrakoplovom Vlade shvatit ćemo da su avioni postali odjednom bitna tema ovog ljeta.
No, sve drugo na stranu, zanimljiv je taj neugasli simbolički rat između Srbije i Hrvatske, koji se doista puno više potencira u Srbiji posljednjih godina iako je vidljiv na obje strane. U čemu opet prednjači Aleksandar Vučić, koji stalno ima potrebu komparacije s Hrvatskom, bilo po pitanju BDP-a, bilo po pitanju odnosa prema prošlosti ili evo neuspjeha na Euru.
Ako ništa, hejterski dijelovi obiju javnosti su namireni ispadanjem i jedne i druge reprezentacije nakon grupne faze, za što su realno najkrivlji izbornici, pa se sad nakon par dana popratnog folklora oni koje doista zanima nogomet i koji ga razumiju, mogu posvetiti ljepoti igre i nevjerojatnog Eura, punog preokreta i odličnih utakmica.
Što manje politike i više nogometa
Jednom davno je Boris Dežulović napisao još uoči susreta Njemačke i Engleske na Mundijalu, da će na toj utakmici pobijediti Njemačka jer, za razliku od engleske javnosti, njemačka javnost shvaća utakmicu kao nogometno nadmetanje, a ne kao poligon za namirivanje povijesnih dugova.
Što se doslovno može preslikati na odnos naše i susjednih javnosti prema reprezentaciji i njenim igrama. Što više zanimanja za nogomet, a što manje simboličkih ratova, dnevne politike i obračuna s prošlošću, rezultati će biti neupitno bolji.
Kako to pak izgleda kad se tako radi najbolje pokazuje primjer Slovenije i njihovog izbornika Keka. Ljudi naprosto igraju promišljen nogomet, imaju ozbiljnog čovjeka na klupi i ne bave se politikom i prošlošću. Te su zasluženo prošli dalje.