Da mu je znanje (političke) povijesti manjkavo, doznali smo sinoć kad je izašao s još jednom polovičnom informacijom. Hoteći valjda opravdati svoje vrijeđanje gotovo 80 posto birača čija apstinencija je za posljedicu imala da je Hrvatska “danas službeno krenula prema debilizmu”, rekao je sljedeće:
‘To su idioti, provjerite na Wikipediji’
“U Staroj Grčkoj su one koji nisu zainteresirani za sudjelovanje u društvenom životu, koji nisu zainteresirani za sudjelovanje u politici, nazivali idiotes.” Kao potkrjepu da je to u Staroj Grčkoj bio “službeni naziv” dodao je: “Možete provjeriti na Wikipediji”.
To barem nije teško. Wikipedia navodi sljedeće: “Riječ ‘idiot’ dolazi od grčke imenice ἰδιώτης idiōtēs ‘privatna osoba, pojedinac’ (za razliku od države), ‘privatni građanin’ (za razliku od nekoga s političkom funkcijom), ‘običan čovjek’, ‘osoba bez profesionalnih vještina, laik’, kasnije ‘nevješt’, ‘neznalica’, izvedeno od pridjeva ἴδιος idios ‘osoban’ (nije javno, nije zajedničko).“
Dodatno se navodi da su “mnogi politički komentatori, počevši od 1856. godine, tumačili (…) riječ ‘idiot’ kao odraz stavova starih Atenjana prema građanskom sudjelovanju i privatnom životu, kombinirajući drevno značenje ‘privatnog građanina’ s modernim značenjem ‘budala’ da bi se zaključilo da su Grci tu riječ koristili riječ da kažu da je sebično i glupo apstinirati od javnog života. Ali Grci tu riječ nisu tako koristili.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glasači ne djeluju zavedeno
Wikipedia nudi i određene pisane izvore, pa se u dijelu gdje se citira Tukidid konačno zaključuje: “Međutim, niti on niti bilo koji drugi klasični autor ne koristi riječ ‘idiot’ za opisivanje nesudionika ili u pogrdnom smislu; njegova najčešća upotreba bila je jednostavno privatni građanin ili amater za razliku od vladinog službenika, profesionalca ili stručnjaka. Pogrdni smisao pojavio se stoljećima kasnije i nije bio povezan s političkim značenjem.”
U Hrvatskoj je gotovo 80 posto građana s pravom glasa odlučilo da taj glas neće iskoristiti. Uzroci se mogu tražiti na različitim mjestima, ali idiotizam četiri petine glasačkog tijela nije jedno od njih. Potencijalni, mnogo izgledniji uzroci su zasićenje (prije niti dva mjeseca izašli smo na parlamentarne izbore koji su imali vrlo intenzivan uvod i epilog), nedoživljavanje Europskog parlamenta važnim, izostanak novih lica (s iznimkom GenZ liste), apatija, vikend i lijepo vrijeme ili jednostavno – razočaranost politikom.
Ovaj bivši europarlamentarac svakako nije idiot. Ni u kojem značenju te riječi. Dapače, riječ je o visokoobrazovanoj osobi. Zašto onda iznosi ovakve netočne tvrdnje? Uvriježeno je mišljenje da se treba bojati razularene mase, neobrazovanog naroda koji se lako dâ zavesti i koji može postati sklon nasilju, pa čak i podržavanju totalitarizma. To se, barem po jučer održanim izborima, ne bi moglo prihvatiti. Ovi glasači koji jesu izašli ne djeluju baš zavedeno jer su, čini se, prilično dobro filtrirali različite (polu)informacije kojih u kampanji nije nedostajalo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Idiot i lažno znanje
Ako pitate Georgea Orwella, trebamo više idiota, a manje intelektualaca. U svojem pismu Noelu Willmettu koje je poslao 1944. godine, Orwell piše da su intelektualci “totalitarnijih pogleda nego obični ljudi. U cjelini, engleska se inteligencija suprotstavila Hitleru, ali samo po cijenu prihvaćanja Staljina. Većina njih je savršeno spremna na diktatorske metode, tajnu policiju, sustavno falsificiranje povijesti itd. sve dok osjećaju da je to na ‘našoj’ strani”. Te godine Orwell je napisao prvih 12 stranica tad još neimenovanog romana koji će postati njegovo najpoznatije djelo i kasnije biti objavljen pod naslovom 1984.
Ne treba se stoga bojati idiota, bilo u stvarnom značenju bilo u ovom koje nudi naš bivši europarlamentarac, već se, riječima Georgea Bernarda Shawa, treba bojati “lažnog znanja: ono je opasnije od neznanja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Birače je nazvao idiotima i rekao da na Wikipediji provjere tu grčku riječ. To su ti intelektualci pored kojih poželiš više 'idiota'
Orwell piše da intelektualci imaju totalitarnije poglede nego obični ljudi. Spremni su i na diktatorske metode sve dok su za 'našu' stvar
U Hrvatskoj je gotovo 80 posto građana s pravom glasa odlučilo da taj glas neće iskoristiti. Uzroci se mogu tražiti na različitim mjestima, ali idiotizam četiri petine glasačkog tijela nije jedno od njih
Naš europarlamentarac koji je nekad bio sudac, a na travanjskim izborima je umalo postao saborski zastupnik dok nije shvatio da bi zbog toga prestao biti europarlamentarac pa je ipak odustao od svega, nakraju je i ostao bez svega jer nije ponovno izabran za zastupnika u Europskom parlamentu.
To ga je naljutilo pa je u izbornoj noći imao, u najmanju ruku, neprilične komentare. Usput je najavio da će postati hrvatski predsjednik, iako je te izbore već jednom izgubio, a želi i izmjenu političkog sustava u polupredsjednički, što je naravno grozna ideja. Ranije je ležerno iznio tvrdnju da parlamentarnu demokraciju ima “manje od polovice država u Europskoj uniji”, što nije istina jer parlamentarni sustav ima 21 od 27 članica Europske unije.
Da mu je znanje (političke) povijesti manjkavo, doznali smo sinoć kad je izašao s još jednom polovičnom informacijom. Hoteći valjda opravdati svoje vrijeđanje gotovo 80 posto birača čija apstinencija je za posljedicu imala da je Hrvatska “danas službeno krenula prema debilizmu”, rekao je sljedeće:
‘To su idioti, provjerite na Wikipediji’
“U Staroj Grčkoj su one koji nisu zainteresirani za sudjelovanje u društvenom životu, koji nisu zainteresirani za sudjelovanje u politici, nazivali idiotes.” Kao potkrjepu da je to u Staroj Grčkoj bio “službeni naziv” dodao je: “Možete provjeriti na Wikipediji”.
To barem nije teško. Wikipedia navodi sljedeće: “Riječ ‘idiot’ dolazi od grčke imenice ἰδιώτης idiōtēs ‘privatna osoba, pojedinac’ (za razliku od države), ‘privatni građanin’ (za razliku od nekoga s političkom funkcijom), ‘običan čovjek’, ‘osoba bez profesionalnih vještina, laik’, kasnije ‘nevješt’, ‘neznalica’, izvedeno od pridjeva ἴδιος idios ‘osoban’ (nije javno, nije zajedničko).“
Dodatno se navodi da su “mnogi politički komentatori, počevši od 1856. godine, tumačili (…) riječ ‘idiot’ kao odraz stavova starih Atenjana prema građanskom sudjelovanju i privatnom životu, kombinirajući drevno značenje ‘privatnog građanina’ s modernim značenjem ‘budala’ da bi se zaključilo da su Grci tu riječ koristili riječ da kažu da je sebično i glupo apstinirati od javnog života. Ali Grci tu riječ nisu tako koristili.“
Glasači ne djeluju zavedeno
Wikipedia nudi i određene pisane izvore, pa se u dijelu gdje se citira Tukidid konačno zaključuje: “Međutim, niti on niti bilo koji drugi klasični autor ne koristi riječ ‘idiot’ za opisivanje nesudionika ili u pogrdnom smislu; njegova najčešća upotreba bila je jednostavno privatni građanin ili amater za razliku od vladinog službenika, profesionalca ili stručnjaka. Pogrdni smisao pojavio se stoljećima kasnije i nije bio povezan s političkim značenjem.”
U Hrvatskoj je gotovo 80 posto građana s pravom glasa odlučilo da taj glas neće iskoristiti. Uzroci se mogu tražiti na različitim mjestima, ali idiotizam četiri petine glasačkog tijela nije jedno od njih. Potencijalni, mnogo izgledniji uzroci su zasićenje (prije niti dva mjeseca izašli smo na parlamentarne izbore koji su imali vrlo intenzivan uvod i epilog), nedoživljavanje Europskog parlamenta važnim, izostanak novih lica (s iznimkom GenZ liste), apatija, vikend i lijepo vrijeme ili jednostavno – razočaranost politikom.
Ovaj bivši europarlamentarac svakako nije idiot. Ni u kojem značenju te riječi. Dapače, riječ je o visokoobrazovanoj osobi. Zašto onda iznosi ovakve netočne tvrdnje? Uvriježeno je mišljenje da se treba bojati razularene mase, neobrazovanog naroda koji se lako dâ zavesti i koji može postati sklon nasilju, pa čak i podržavanju totalitarizma. To se, barem po jučer održanim izborima, ne bi moglo prihvatiti. Ovi glasači koji jesu izašli ne djeluju baš zavedeno jer su, čini se, prilično dobro filtrirali različite (polu)informacije kojih u kampanji nije nedostajalo.
Idiot i lažno znanje
Ako pitate Georgea Orwella, trebamo više idiota, a manje intelektualaca. U svojem pismu Noelu Willmettu koje je poslao 1944. godine, Orwell piše da su intelektualci “totalitarnijih pogleda nego obični ljudi. U cjelini, engleska se inteligencija suprotstavila Hitleru, ali samo po cijenu prihvaćanja Staljina. Većina njih je savršeno spremna na diktatorske metode, tajnu policiju, sustavno falsificiranje povijesti itd. sve dok osjećaju da je to na ‘našoj’ strani”. Te godine Orwell je napisao prvih 12 stranica tad još neimenovanog romana koji će postati njegovo najpoznatije djelo i kasnije biti objavljen pod naslovom 1984.
Ne treba se stoga bojati idiota, bilo u stvarnom značenju bilo u ovom koje nudi naš bivši europarlamentarac, već se, riječima Georgea Bernarda Shawa, treba bojati “lažnog znanja: ono je opasnije od neznanja”.