Može li u Hrvatskoj zaživjeti skraćeni radni tjedan? O tome su na HRT-u pitali i - sindikalca Severa
Zaposlenici ne bi imali ništa protiv rada 32 umjesto 40 sati tjedno uz istu plaću i isti radni učinak
Tvrtke u Britaniji smanjile su tjednu satnicu na 32 sata, Njemačka je pokušala pa odustala od tog modela, u Belgiji radnici biraju hoće li peti dan raditi od kuće. Može li ideja skraćenog radnog tjedna zaživjeti u Hrvatskoj, komentirao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
“Ne treba se bojati tog iskoraka osuvremenjivanja sustava rada. Nove tehnologije, digitalizacija, automatizacija, robotizacija, umjetna inteligencija, sve to nas uvodi u jedan novi sustav rada gdje će trebati sve manje radnika za neke poslove. Idealno je, zapravo, skraćivanje radnog tjedna, skraćivanje satnice”, rekao je u razgovoru za Dnevnik HTV-a.
Kaže da je pritom važno zadržati istu plaću. “Čak dapače, plaće bi trebale i dalje rasti jer mi trebamo održati i potražnju. Uz svu automatizaciju ti roboti neće kupovati, roboti neće trošiti, što znači da to treba rasporediti na način da ljudi rade kraće, da bude veća uposlenost. I ono što je vrlo važno u svemu tome je, treba vrlo jasno reći da ljudima ne pada proizvodnost rada s time što rade kraće, dapače proizvodnost rada raste”, dodaje Sever.
O fleksibilnom radnom vremenu
Sever navodi da su dosad, kad se govorilo o fleksibilnosti sustava rada, poslodavci držali kako je to način da im radnik bude na raspolaganju kad god ga zatrebaju. “Međutim, cijela suština je upravo u tome da se poslodavac i radnik dogovaraju oko modela i načina rada, da radnik može što više obiteljskih, privatnih obveza pomirivati s radnim obvezama i što je to više u ravnoteži, to je radnik zadovoljniji, tomu proizvodnost rada više raste, to je manje na bolovanjima”, ističe.
Zaposlenici ne bi imali ništa protiv rada 32 umjesto 40 sati tjedno uz istu plaću i isti radni učinak. “Mislim da bi definitivno bilo bolje i za državu i za same radnike. Imali bi više motivacije definitivno”, smatra jedna od prodavačica. To se pokazalo upravo u Britaniji koja je eksperimentirala u šezdesetak tvrtki. Bilo je manje bolovanja, a poslodavci su na kraju bili zadovoljni obavljenim poslom. Pola poduzeća nastavilo je raditi takvim tempom.
“Nakon Brexita Velika Britanija se bori s velikim ekonomskim problemima. Zapravo četverodnevni radni tjedan je tamo doveo do toga da firme nisu otpuštale radnike. Dodatno smanjenje satnice u Hrvatskoj mislim da nije realno. Nama u Hrvatskoj generalno nedostaje radne snage. Smanjenje satnice znači da bi radnici bili puno opterećeniji radnim zadacima”, smatra direktor trgovačkog centra Denis Čupić.
Negdje se posao ne može ‘skratiti’
Problem je i što se radni učinak u djelatnostima poput proizvodnje ili trgovine ne može tek tako “skratiti” kao, primjerice, u informatičkom sektoru. “Mnogi radnici rade puno intenzivnije da bi mogli nadomjestili one koji odlaze svakodnevno. Dolaze radnici iz trećih zemalja, dok se oni uklope u proizvodne procese, posebice u graditeljstvu, ugostiteljstvu mora proći određeno vrijeme. Dobra ideja, ali u ovom trenutku ona je u Hrvatskoj gotovo neprimjenjiva”, kaže Mladen Novosel iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Ekonomski analitičar Damir Novotny podsjeća da Kinezi rade i po 7 dana u tjednu pa je njihovu produktivnost nemoguće sustići. Vidjelo se to kod gradnje Pelješkog mosta. “Mi u Hrvatskoj imamo prilično visoku razinu dokoličarenja što pokazuju i podaci o produktivnosti Hrvatske. Hrvatska ima najnižu razinu produktivnosti rada u EU uz recimo Rumunjsku i Bugarsku”, dodaje Novotny.
Kod nas se u nekim djelatnostima 40 radnih sati raspoređuje na četiri radna dana, a raste i broj tvrtki u kojima se četiri dana radi po 9 sati, a peti radni dan se radi kraće. Već i te promjene utjecale su na veću produktivnost.