Ugledni znanstvenici na zabačenom otočiću u Makedoniji otkrili vrstu zmije koja holivudski glumi vlastitu smrt

Ribarice se potpuno posvete ulozi

FOTO: Wikipedia

Većina zmija bježi ili se bori kada su napadnute. Međutim, studija provedena na otoku Golem Grad na makedonskoj strani Prespanskoga jezera, pokazala je nešto sasvim drugo.

Naime, zmije ribarice (lat. Natrix tessellata), čija je populacija na tom otoku ogromna, tijekom napada se počinju teatralno grčiti i prskati oko sebe smrdljivi koktel izlučevina. Nakon toga glume da su mrtve. Čine to tako da širom otvore usta i isplaze jezik. Kako bi zaista uvjerljivo odglumile smrt, nekima čak curi i krv iz usta.

Studiju proveo doktorand iz Beograda

Baš kao što se lažna krv koristi u kazalištu ili na filmu radi uvjerljive izvedbe, upotreba tjelesnih izlučevina kod zmija može biti ključna, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Biology Letters.

Razne vrste glume smrt kada ih uznemiri predator. Među njima su kukci, ribe i vodozemci, a to rade čak i sisavci, npr. oposum. “Takva izvedba je visoko rizična, ali može polučiti izvrstan rezultat”, rekao je za New York Times Vukašin Bjelica, doktorand na Sveučilištu u Beogradu i autor studije.

Neki predatori budu zbunjeni i zgroženi

Neki predatori ostanu zbunjeni ili zgroženi takvim ponašanjem osobito ako te životinje smrde i krvare. Drugi možda prestanu obraćati pažnju i opuste svoj stisak, dajući plijenu vremena za bijeg.

Međutim, plijen mora ležati nepomično kako bi gluma bila uvjerljiva. Istraživanje beogradskog doktoranda usmjereno je na ribarice, neotrovnu vrstu čije se stanište prostire od Zapadne Europe pa sve do zapadne Kine.

Ova vrsta ima brojne obrambene metode – grize, napuhuje i stanjuje glavu kako bi izgledala kao otrovnica. Međutim, jedinke se najčešće prave mrtvima.

Deset posto jedinki je curila krv iz usta

Tim na čijem je čelu doktorand Bjelica analizirao je 263 zmije. “Ponašali smo se poput predatora koji oklijeva pojesti plijen i zatim bilježili što će učiniti”, rekao je Bjelica.

Nešto manje od polovice jedinki je ispustilo koktel izmeta i drugih smrdljivih izlučevina, a 10 posto jedinki je odglumilo krvarenje iz usta. Znanstvenici su također proučavali koliko su se dugo zmije pravile mrtvima.

Tijela nekih zmija bila su prilično napeta dok su glumile kako su mrtve, a neke su se toliko posvetile ulozi da ih je bilo moguće oblikovati u formu srca. “Ribarice se zaista užive u ulogu, ovisno o jedinci”, rekao je Bjelica.

Mlade zmije znatno lošije glume

Najbolje su glumice odrasle zmije, a mlađe jedinke, koje nerijetko završe u kljunovima ptica, znatno su lošije te kraće glume smrt. I kako je tim pretpostavio, zmije koje su krvarile iz usta i izlučile smrdljivi koktel obično su u prosjeku glumile smrt dvije sekunde kraće od preostalih jedinki.

Bjelica kaže kako je u interakcijama na relaciji predator-plijen svaka sekunda važna. “Dvije sekunde možda nisu puno kad čitate novine, ali to bi moglo biti dovoljno da zmija uspješno pobjegne”, rekao je Strategija također najbolje djeluje kada je oko predatora ima mnoštvo drugog plijena. Predatoru se tako skrene pažnja sa zmije koja se pravi mrtva.

‘Predator ne razmišlja o etici’

Međutim, Bjelica kaže kako uz istraživanje stoji važna napomena. Naime, budući da većina promatranih jedinki dolazi iz jedne prilično neobične populacije, otoka na kojem su zmije uglavnom plijen ptica ili znanstvenika koji ih hvataju u znanstvene svrhe, stručnjaci smatraju da je nužno provesti dodatna istraživanja.

Kaže kako bi idealno bilo promatrati ponašanje u stvarnom svijetu, u drugim populacijama i među drugim vrstama zmija koje imaju slične metode obrane od predatora. Bjelica također kaže kako neke varijable neće biti moguće testirati zbog toga što se znanstvenici ne ponašaju kao predatori u prirodi.

“Mi ne pokušavamo ozlijediti zmiju. Dakle, ne rukujemo njome kao što bi to predator učinio. Predator ne razmišlja o etičkim ograničenjima ili metodologiji u istraživačkom radu”, rekao je Bjelica za New York Times.