Poražavajuće lekcije s velike NATO-ove vježbe u Latviji: 'Rusi dolaze, a mi smo jedva uskladili radijske prijemnike'

Vježba je počela u ranojutarnjoj tami, s glasnim upozorenjem da su “neprijateljske snage prešle granicu Latvije i Rusije” te da se “približavaju glavnom gradu”. Trupe različitih NATO članica, komunicirajući na raznim jezicima preko različitih vrsta radio prijemnika, utrkivale su se u tome tko će prije odbiti lažne napadače prema močvarama u kojima bi njihovi tenkovi zaglavili.

Sve oči uprte u granicu

“Najvažnije je demonstrirati spremnost za brzo djelovanje i raspoređivanje vojske za obranu latvijskih i NATO granica”, kazao je pukovnik latvijske vojske Oskars Kudlis, koji je zapovijedao brigadom teških oklopnih vozila.

Ova kompleksna vježba zahtijevala je od trupa koje dolaze čak iz Kanade ili Albanije da riješe probleme u komunikaciji, usvoje međusobne prakse na bojnom polju i koordiniraju različite sustave naoružanje.

Otkako je Moskva anektirala Krim od Ukrajine 2014., oči Sjevernoatlantskog pakta uprte su na europsku granicu s Rusijom. Cilj ovogodišnjih vježbi na sjeveru Europe koje nose zajednički naziv “Steadfast Defender 2024.” jest da se Moskvi pošalje poruku da je Savez spreman braniti svoje članice, posebno one u blizini ruske granice, uključujući Latviju.

Funkcioniranje na bojištu

Nakon Hladnog rata, razlike u jeziku sporazumijevanja, komunikacijskim sustavima i naoružanju unutar NATO-a nisu bile pretjerano važne, s obzirom na to da su se trupe različitih članica rijetko borile rame uz rame. Mnogi su se izmjenjivali na kratkoročnim misijama u Afganistanu, Iraku i drugdje, koje su bile isplanirane unaprijed. Bilo je jasno kakve su čije potrebe za opremom i svaki saveznik je sam rješavao vlastite zalihe.

No, priprema za združeno ratovanje ponovno je postala prioritet NATO-a, pa bi trupe morale znati zajednički funkcionirati na bojištu. “Integracija svih zemalja je izazov”, kazao je Jonathan Cox, potpukovnik kanadske vojske koji je pomogao u vođenju vježbe u Latviji koja nosi naziv “Crystal Arrow” (Kristalna strijela) i uključuje treniranje akcija iz zraka, kopna i s mora.

NATO, koji je 4. travnja obilježio 75. godišnjicu postojanja, na neki način postaje sve jači. Pridružile su mu se Finska i Švedska, europske članice troše više na obranu nego što su trošile od Hladnog rata i mnoge će ove godine, prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća, ispuniti svoje financijske obaveze prema Savezu, kazao je nedavno glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

Problemi unutar Saveza

Unatoč tome, NATO ima nemalih problema. Mnogi čelnici zemalja članica ne slažu se oko toga treba li Ukrajini ili nekim drugim kandidatima za članstvo dopustiti pridruživanje Savezu, a i sam izbor za Stoltenbergovog nasljednika stvorio je animozitet između dugogodišnjih i novijih članova iz bivšeg istočnog bloka.

Mnoge zemlje NATO-a, uključujući šest od 12 članica koje su ga osnovale, daleko su od onih izdvajanja za vojnih proračun, iako su prije deset godina obećale da će ih postići. Zbog niskih izdavanja našle su se na meti napada republikanskog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa, nakon kojih su se postavljala pitanja o budućnosti Saveza ukoliko on pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u studenom.

Članice NATO-a dogovorile su se 2014. da će do 2024. svaka izdvajati najmanje 2 posto BDP-a na obranu. Latvija, koju je Sovjetski savez napao 1940. i koja nije stekla neovisnost do 1991., ove godine će izdvojiti 2.4 posto BDP-a na obranu, a do 2027. planira izdvojiti tri posto.

NATO prekorio Kanadu

No, Kanada izdvaja oko 1.3 posto BDP-a za vojsku i ne planira izdvajati 2 posto. Stoltenberg i američka veleposlanica u NATO-u Julianne Smith ove su godine ukorili Kanadu jer ne želi postići dogovoreni cilj.

“Ako Kanada ne ispuni svoje obaveze, kako se to reflektira na zajedništvo Saveza?”, pita se umirovljeni viceadmiral Mark Norman, bivši šef kanadske mornarice koji je nedavno posjetio sjedište NATO-a u Bruxellesu. “Kanada bi vjerojatno povećala izdvajanja za obranu samo pod prisilom jer percepcija prijetnje jednostavno ne postoji”, kazao je Norman opisujući prevladavajuće mišljenje na tu temu u njegovoj zemlji.

Temeljna podjela unutar Saveza jest razlika u tome kako zemlje članice gledaju na prijetnje. NATO kao glavne prijetnje vidi Rusiju i terorizam, ali to viđenje ne dijele mnogi dužnosnici Turske i ostalih članica smještenih duž Sredozemnog mora, koji su više zabrinuti zbog regionalnih sukoba i ilegalnih migracija.

Trupe u ranjivim članicama

Kroz povijest, mnogi vojni savezi, uključujući one koji su porazili Napoleona i pobijedili u Drugom svjetskom ratu, uključivali su savezničke vojske koje su djelovale odvojeno pod zajedničkim zapovjedništvom. Cilj NATO-a je da pripremi saveznike kako bi se borili zajedno. Ovogodišnja vježba, najveća od 1988., započela je prije četiri mjeseca i održava se do kraja svibnja na lokacijama koje se protežu od Arktičkog kruga do Crnog mora te uključuje otprilike oko 90 tisuća vojnika, 1100 borbenih vozila, 80 zrakoplova i 50 mornaričkih brodova.

Operacija u Latviji bila je samo jedna od nekoliko njih koje su izvedene u blizini europske granice s Rusijom. Nakon što je Moskva okupirala Krim i proširila pobunu na istoku Ukrajine, članice NATO-a dogovorile su se da će konstantno rotirati trupe u ranjivim istočnim članicama, specificirano navodeći koja će zemlja preuzeti vodstvo u obrani.

Amerika će biti zadužena za obranu u Poljskoj, Njemačka u Litvi, Velika Britanija u Estoniji, a Kanada u Latviji. Nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., NATO je pojačao snage u tim zemljama i sklopio partnerstva u Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Sklapanje tih partnerstva povezalo je saveznike više nego u bilo kojem trenutku prije Hladnog rata, kada su Amerika, Britanija i Francuska trajno stacionirale trupe u Zapadnoj Njemačkoj.

Snage SAD-a, Islanda i Estonije

Vježba koja se održala u Latviji, u blizini glavnog grada Rige, bila je jedna od NATO-ovih najinternacionalnijih vježbi ove godine. Trupama jedanaest članica koje su već tamo bile raspoređene, uključujući Kanadu, pridružile su se snage iz SAD-a, Islanda i Estonije.

Za kanadsku vojsku obrana od Rusije je osobno pitanje s obzirom na to da su njezini pripadnici prethodno bili stacionirani u bazi na zapadu Ukrajine, gdje su trenirali lokalne snage godinama prije ruske invazije. Prije dvije godine, Moskva je pogodila bazu raketama i uništila barake u kojima su živjeli Kanađani.

Potpukovnik kanadske vojske Dan Richel, zamjenik zapovjednika latvijske operacije koju je predvodio pukovnik Kudlis, u Latviju je s obitelji stigao prošlog kolovoza. U tu zemlju su ga poslali da pomogne ojačati vojnu prisutnost Kanade. Njegove kolege većinom su Latvijci, i počeo je učiti njihov jezik iako se većina rutinskih poslova odvija na engleskom, kazao je za WSJ.

Dužnosnici zabrinuti zbog Rusije

Gotovo jednu trećinu stanovništva Latvije čine Rusi, njih oko 1,9 milijuna. Napetosti unutar zemlje, ali i duž granica s Rusijom i Bjelorusijom, prilično su visoke. Planeri NATO-a smatraju da je izravna ruska invazija na članicu NATO-a u bliskoj budućnosti malo vjerojatna, iako su nedavno vojni dužnosnici pojedinih članica kazali da bi Moskva mogla postati dovoljno jaka da izvede napad za nekoliko godina.

Dužnosnici, kratkoročno gledano, brinu da bi Moskva mogla izazvati sukobe u obližnjim zemljama, pritom iskoristiti lokalne Ruse i stvoriti tenzije koje će joj poslužiti kao izgovor za posredovanje, kao u slučaju istočne Ukrajine prije deset godina.

Latvija se pridružila NATO-u 2004., 13 godina nakon što je postala neovisna od Sovjetskog saveza. Od tada su standardi Saveza natjerali latvijske oružane snage da se unaprijede i moderniziraju, pa su tako zapadna vojna vozila zamijenila stare sovjetske modele.

Problematične jezične barijere

Tijekom vježbe “Crystal Arrow”, bataljun kojeg je vodio pukovnik latvijske vojske Gaidis Landratovs, djelovao je uz američke trupe. Predstavljali su napadače, vojsku izmišljene nacije Occacus, te su bili identificirani crvenim znakom “X” na opremi. NATO izbjegava koristiti imena pravih protivnika u obuci.

Kanadski potpukovnik Cox, koji je privremeno stacioniran u Latviji kako bi nadgledao međunarodnu borbenu skupinu NATO-a, zapovijedao je obrambenim snagama koje su uključivale vojnike 11 različitih nacija. Kada je lažna invazija počela, njegove snage su zauzele obrambene položaje, čekajući vijesti o napadačima.

Vojnici su imali problema zbog jezičnih barijera, a jedna od poteškoća, kazao je Cox, bili su i radio prijemnici koji “ponekada omogućuju međusobnu komunikaciju, ali većinu vremena ne”. “Uvijek postoje problemi s komunikacijom, bez obzira na to što se događa”, ustvrdio je. Operacija je uspješno obavljena, kazao je, zbog jednostavnog plana i uspješne integracije. “Svaka zemlja ima svoj način kako nešto čini, ali namjera i učinak bili su isti za čitavu borbenu skupinu”, dodao je Cox.

Standardizacija vojne opreme

Uniformnost trupa dugo je predstavljala izazov NATO-u. U vježbi “Crystal Arrow”, saveznici su rasporedili kanadska oklopna vozila LAV-6, američke, njemačke i poljske tenkove te latvijska izvidnička vozila CVR-T britanske proizvodnje. Svaka spomenuta vrsta borbenog stroja zahtijeva različite rezervne dijelove i održavanje.

Standardizacija velike opreme je vrlo teška jer je njezina proizvodnja lukrativan biznis kojeg se malo koja zemlja želi odreći. Amerika ima vlastite proizvođače aviona, brodova i tenkova, dok u Europi, gdje većina zemalja štiti nacionalne proizvođače oružja koji se često natječu za izvozne narudžbe, članice Saveza, kako tvrdi najviši vojni dužnosnik NATO-a nizozemski admiral Rob Bauer, koriste 172 različita modela.

Čak i manja oprema može biti problematična. Planeri vježbi godinama su se borili kako bi sigurni terenski radijski prijemnici iz raznih zemalja postali kompatibilni. Nakon Hladnog rata takve tehničke razlike nisu bile važne jer su se NATO trupe iz različitih zemalja rijetko borile jedna uz drugu. Sada moraju dijeliti opremu i biti sigurni da topovi jedne vojske mogu ispaljivati ​​granate druge.

Kapetan američke vojske, Malcolm Edgar, koji u Litvi predvodi motoriziranu brigadu Abrams tenkova i borbenih vozila Bradley, tvrdi da je pronalaženje načina kojim će se nadvladati razlike jedna od prednosti vježbi poput “Crystal Arrow”. “Ne samo da tvrdimo da ovo možemo učiniti zajedno, već pokazujemo da je to moguće”, zaključuje Edgar.