Sad je pak analizirao brojke za starije maloljetnice i mlađe punoljetnice (16-19) i na vrhu su – Hrvatice. Naše cure dijele prvo mjesto s Finkinjama s visokih 96 posto. Toliki je postotak djevojčica u dvije zemlje koje imaju razvijene barem osnovne digitalne vještine. I dok vladu pokušavaju sastaviti dvije stranke koje u svojim predsjedništvima imaju po svega 14 posto žena, naše mlade djevojke svoje vještine nemaju priliku pokazati bilo gdje, pa čak ni na izborima.
U Hrvatskoj je pravo glasa rezervirano za starije od 18 godina. To je relativno staro pravilo koje uporište nalazi u očekivanoj dobi kad nastupa zrelost. Iako postoje inozemne i tuzemne inicijative da se granica spusti za godinu ili dvije, ima logike da se ona zadrži na razmeđu maloljetnosti i punoljetnosti.
Zamoliti seniore da ne glasaju
No, ako svima odričemo pravo glasa prvih 18 godina, zašto ne bismo jednako učinili i za zadnjih 18 godina? Naravno, ne znamo koliko će godina tko živjeti, ali isto tako znamo i da nije svatko jednako zreo čim postane punoljetan. Unatoč tome morali smo uzeti neki objektivni kriterij za stjecanje političke sposobnosti. Očekivani životni vijek u Hrvatskoj trenutačno iznosi oko 78 godina, pa bi statistički gledano bilo pošteno sve starije od 60 godina zamoliti da više ne glasaju.
Bilo bi naravno puno bolje kad bi oni sami shvatili da nema potrebe da uređuju svijet koji napuštaju i budućnost koja im ne pripada, ali kad već nije tako, onda bismo možda mogli to zakonski urediti jednako kao i za brojne druge društvene situacije u kojima, kad izostane očekivana reakcija, propisima upućujemo na poželjno postupanje.
Đorđe Gardašević s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže da je velika razlika u tome trebaš li tek steći uvjete za neko pravo ili neko postojeće pravo gubiš. Pogotovo jer su stari, koji su sad ranjiva skupina, desetljećima ulagali u društvo. Iako se većim dijelom s njim slažem, smatram da upravo to što su stariji ranjiva skupina znači da se ne trebaju samostalno skrbiti za svoja prava. Jednako kao djeca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stariji žele upravo ovakav Sabor
Umirovljenici mirovinu dobivaju zahvaljujući drugima, na tome počiva generacijska solidarnost. Ne dobivaju umirovljenici onaj novac koji su sami uplaćivali dok su bili radno sposobni, već su uplaćivali za druge. Jednako tako drugi sad uplaćuju za njih. Ali je onda jedino pravedno da ti drugi odlučuju o svijetu u kojem žive i rade kako bi dio zarađenog izdvajali za umirovljenike. Ako prihvaćamo taj koncept u financijskom smislu, zašto ga ne prihvaćamo i u političkom?
Prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj, pravo glasa uživa oko 1,1 milijun ljudi starijih od 60 godina. To je nešto iznad 30 posto ukupnog stanovništva. Ali ako iz ukupnog broja stanovnika isključimo ove kojima ne dopuštamo da glasaju, taj postotak raste na preko 35 posto. To je u biračkom smislu dominantna skupina.
Vidi se to i iz istraživanja objavljenog nakon posljednjih parlamentarnih izbora, a prema kojem raspodjela mandata i omjer snaga političkih stranaka koje su ušle u Sabor gotovo savršeno odgovaraju preferencijama osoba starijih od 60 godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mladih nema ni u Strasbourgu
Nije to jedina posljedica činjenice da stariji zapravo odlučuju. Stariji biraju starije, pa će u saborske klupe nakon ovih izbora sjesti ravno 0 osoba mlađih od 30 godina. A na kandidacijskim listama ih je bilo 232 ili oko deset posto svih kandidata. Bilo bi onda logično da se to reflektira i u novom sazivu Sabora, pa da 15 saborskih zastupnika bude mlađe od 30 godina. Od toga međutim ništa jer se mlade na kojima kao svijet ostaje ništa ne pita.
Kako se bliže europski izbori, tu bi se možda nešto moglo i promijeniti. Hrvatska ima Gen Z listu, čija nositeljica je zanimljivo primijetila da u Europskom parlamentu, koji broji 705 zastupnika, sjedi više osoba koje se zovu Martin nego što ima mlađih od 30 godina.
Iako su ih mnogi a priori otpisali samo zato što ih vodi 26-godišnja influencerica, njihov program otkriva da imaju što ponuditi. Navode da će se zalagati za strožu regulaciju društvenih mreža, s naglaskom na zaštitu osobnih podataka, ali i ukidanje tzv. pink taxa, tržišne manipulacije kojom se proizvodima namijenjenim ženama određuju veće cijene od identičnog proizvoda za muškarce.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Generacija 1970-ih
Kažu da mlade uopće ne zanimaju teme koje su u fokusu hrvatske javnosti ovih dana i oko kojih se lome koplja u pregovorima za sastavljanje nove vlade. No, problem je što u razgovorima oko konstituiranja Sabora i formiranja vlade sa svih strana političkog spektra nema gotovo nijedne mlade osobe.
Predsjednici najistaknutijih stranaka, odnosno koordinatorica platforme koja se ne da nazivati strankom, svi su rođeni u 1970-im godinama, s iznimkom jednog koji je rođen u prvoj godini idućeg desetljeća.
Kad u lipnju opet budete na biralištima, promislite želite li da vas u Europskom parlamentu u raspravama o regulaciji umjetne inteligencije predstavljati ta dobna skupina (Generacija X) ili upola mlađa Generacija Z?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto mislim da dob za glasanje treba spustiti, a najstarije građane zamoliti da ne izlaze na izbore
U Sabor nije ušla niti jedna osoba mlađa od 30, a šefovi svih glavnih stranaka rođeni su 1970-ih
Očekivani životni vijek u Hrvatskoj iznosi oko 78 godina, pa bi statistički gledano bilo pošteno sve starije od 60 godina zamoliti da više ne glasaju. Bilo bi naravno puno bolje kad bi oni sami shvatili da nema potrebe da uređuju svijet koji napuštaju i budućnost koja im ne pripada
Zauzetima analizom rezultata izbora i postizbornom kombinatorikom, promiču nam objave statističkog ureda Europske unije. Eurostat je analizirao članice EU-a prema razini digitalnih vještina, ovog puta u kategoriji djevojčica. Prije četiri godine je Eurostat primijetio da su mladi u Hrvatskoj između 19 i 26 godina vodeći u čitavoj Europskoj uniji po digitalnim vještinama.
Sad je pak analizirao brojke za starije maloljetnice i mlađe punoljetnice (16-19) i na vrhu su – Hrvatice. Naše cure dijele prvo mjesto s Finkinjama s visokih 96 posto. Toliki je postotak djevojčica u dvije zemlje koje imaju razvijene barem osnovne digitalne vještine. I dok vladu pokušavaju sastaviti dvije stranke koje u svojim predsjedništvima imaju po svega 14 posto žena, naše mlade djevojke svoje vještine nemaju priliku pokazati bilo gdje, pa čak ni na izborima.
U Hrvatskoj je pravo glasa rezervirano za starije od 18 godina. To je relativno staro pravilo koje uporište nalazi u očekivanoj dobi kad nastupa zrelost. Iako postoje inozemne i tuzemne inicijative da se granica spusti za godinu ili dvije, ima logike da se ona zadrži na razmeđu maloljetnosti i punoljetnosti.
Zamoliti seniore da ne glasaju
No, ako svima odričemo pravo glasa prvih 18 godina, zašto ne bismo jednako učinili i za zadnjih 18 godina? Naravno, ne znamo koliko će godina tko živjeti, ali isto tako znamo i da nije svatko jednako zreo čim postane punoljetan. Unatoč tome morali smo uzeti neki objektivni kriterij za stjecanje političke sposobnosti. Očekivani životni vijek u Hrvatskoj trenutačno iznosi oko 78 godina, pa bi statistički gledano bilo pošteno sve starije od 60 godina zamoliti da više ne glasaju.
Bilo bi naravno puno bolje kad bi oni sami shvatili da nema potrebe da uređuju svijet koji napuštaju i budućnost koja im ne pripada, ali kad već nije tako, onda bismo možda mogli to zakonski urediti jednako kao i za brojne druge društvene situacije u kojima, kad izostane očekivana reakcija, propisima upućujemo na poželjno postupanje.
Đorđe Gardašević s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže da je velika razlika u tome trebaš li tek steći uvjete za neko pravo ili neko postojeće pravo gubiš. Pogotovo jer su stari, koji su sad ranjiva skupina, desetljećima ulagali u društvo. Iako se većim dijelom s njim slažem, smatram da upravo to što su stariji ranjiva skupina znači da se ne trebaju samostalno skrbiti za svoja prava. Jednako kao djeca.
Stariji žele upravo ovakav Sabor
Umirovljenici mirovinu dobivaju zahvaljujući drugima, na tome počiva generacijska solidarnost. Ne dobivaju umirovljenici onaj novac koji su sami uplaćivali dok su bili radno sposobni, već su uplaćivali za druge. Jednako tako drugi sad uplaćuju za njih. Ali je onda jedino pravedno da ti drugi odlučuju o svijetu u kojem žive i rade kako bi dio zarađenog izdvajali za umirovljenike. Ako prihvaćamo taj koncept u financijskom smislu, zašto ga ne prihvaćamo i u političkom?
Prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj, pravo glasa uživa oko 1,1 milijun ljudi starijih od 60 godina. To je nešto iznad 30 posto ukupnog stanovništva. Ali ako iz ukupnog broja stanovnika isključimo ove kojima ne dopuštamo da glasaju, taj postotak raste na preko 35 posto. To je u biračkom smislu dominantna skupina.
Vidi se to i iz istraživanja objavljenog nakon posljednjih parlamentarnih izbora, a prema kojem raspodjela mandata i omjer snaga političkih stranaka koje su ušle u Sabor gotovo savršeno odgovaraju preferencijama osoba starijih od 60 godina.
Mladih nema ni u Strasbourgu
Nije to jedina posljedica činjenice da stariji zapravo odlučuju. Stariji biraju starije, pa će u saborske klupe nakon ovih izbora sjesti ravno 0 osoba mlađih od 30 godina. A na kandidacijskim listama ih je bilo 232 ili oko deset posto svih kandidata. Bilo bi onda logično da se to reflektira i u novom sazivu Sabora, pa da 15 saborskih zastupnika bude mlađe od 30 godina. Od toga međutim ništa jer se mlade na kojima kao svijet ostaje ništa ne pita.
Kako se bliže europski izbori, tu bi se možda nešto moglo i promijeniti. Hrvatska ima Gen Z listu, čija nositeljica je zanimljivo primijetila da u Europskom parlamentu, koji broji 705 zastupnika, sjedi više osoba koje se zovu Martin nego što ima mlađih od 30 godina.
Iako su ih mnogi a priori otpisali samo zato što ih vodi 26-godišnja influencerica, njihov program otkriva da imaju što ponuditi. Navode da će se zalagati za strožu regulaciju društvenih mreža, s naglaskom na zaštitu osobnih podataka, ali i ukidanje tzv. pink taxa, tržišne manipulacije kojom se proizvodima namijenjenim ženama određuju veće cijene od identičnog proizvoda za muškarce.
Generacija 1970-ih
Kažu da mlade uopće ne zanimaju teme koje su u fokusu hrvatske javnosti ovih dana i oko kojih se lome koplja u pregovorima za sastavljanje nove vlade. No, problem je što u razgovorima oko konstituiranja Sabora i formiranja vlade sa svih strana političkog spektra nema gotovo nijedne mlade osobe.
Predsjednici najistaknutijih stranaka, odnosno koordinatorica platforme koja se ne da nazivati strankom, svi su rođeni u 1970-im godinama, s iznimkom jednog koji je rođen u prvoj godini idućeg desetljeća.
Kad u lipnju opet budete na biralištima, promislite želite li da vas u Europskom parlamentu u raspravama o regulaciji umjetne inteligencije predstavljati ta dobna skupina (Generacija X) ili upola mlađa Generacija Z?