Napukline na računu
Prva je asocijacija uz taj drugarski princip ona legendarna pjesma njemačkog luteranskog pastora Martina Niemöllera, koju je za moto uzeo Američki muzej Holokausta: “Prvo su (nacisti) došli po komuniste, a ja se nisam bunio jer nisam bio komunist. Onda su došli po sindikalce, a ja se nisam bunio jer nisam bio sindikalac. Zatim su došli po Židove, a ja se opet nisam bunio jer nisam Židov. I, kad su došli po mene, više nije bilo nikoga da se pobuni.”
Što se tiče samih suhih brojki, one nisu veliki problem, stvar bi mogla proći i bez manjina. HDZ-ov 61 mandat i DP-ovih 13, fale još dva za minimalnu većinu od 76 zastupnika, ali to se lako namiri s par žetona. Evo, Plenkoviću već namiguje Škorina sestra. Ona je članica Suverenista, koji su na izbore izašli u koaliciji s Mostom, a za vikend su donijeli odluku da u HDZ-ovu vladu neće. Ali gospođa Vesna Vučemilović na to kaže da “nitko” neće pregovarati u njeno ime. Takvih će biti još, u to ne treba sumnjati, pogotovo zato što HDZ svakome tko se pokaže mekan može svašta ponuditi.
No i u tom računu mogu se pojaviti dodatne napukline, i to opet na temu Srba.
Matematika je ponekad preuska
Kao stari HDZ-ovi mini partneri, na HDZ-ovim su listama dobili po jedan mandat HSLS i HNS. No, obojica predsjednika tih dviju liberalnih stranaka, Dario Hrebak i Predrag Štromar, već su javno istupili s upozorenjima da kovanje vlasti bez Srba i ostalih manjina za njih nije prihvatljiva opcija. Konzekvencija bi bila da njih dvojica, ako manjine budu isključene, uskrate podršku Plenkoviću. To bi broj mandata s kojim operira HDZ skratilo za dva, ostalo bi im 59. Dakle, lov na žetončiće morao bi biti širi. To je što se tiče matematike, koja je ultrakorisna vještina, ali ponekad u politici nedostatna i preuska.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njena uskost u ovom je slučaju to da Plenkoviću nije ugodno šutnuti Srbe i ostale manjine iz svoje nove kombinacije i pristati na ucjenu DP-a, ne samo zato što će se na to u EU-u gledati s podozrenjem, kao podilaženje radikalnoj desnici, nego i zato što u javnosti ispada puno manji frajer nego što bi to htio biti. U dva mandata hvalio je srpske partnere na sva usta kao ozbiljne, pouzdane i odane interesima Hrvatske, Anju Šimpragu postavio je u tom smislu i za potpredsjednicu Vlade. A sad adio jer ga DP drži za taoca?
Fulali su cijeli fudbal
Ta nedosljednost ne bi smetala dijelu HDZ-a koji diše kao Domovinski pokret, ali im se, kad je u HDZ-u pucalo, ipak nije priključio iz raznih računica. Potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić danas je hladno izjavio kako DP, eto, što se može, neće Srbe, “i to je okej”, ali za Plenkovića nije nimalo okej. Kad osam godina svoju filozofiju (i ovdje i vani) gradiš na savezništvu s građanima nehrvatskih nacionalnosti, Milorada Pupovca smještaš među svoje najprisnije suradnike, a onda si odjednom primoran mirno slušati ultraške antimanjinske zahtjeve Domovinskog pokreta, to znači da si, kako se ono kaže, fulao cijeli fudbal.
No, fudbal je, što se Srba tiče, fulala i ljevica, i to je druga strana tog općeg preokretanja kaputa iz golog koristoljublja i uz izdaju navodno čvrstih principa. Peđa Grbin i svi privjesci njegovih Rijeka pravde, ali i Možemo, poslije izbora odjednom zovu Penavu, Ćipu, Bartulicu koji se jučer prijateljski slikao s Orbanom i ostatak te družine iz Domovinskog pokreta da s njima oforme privremenu tehničku vlast koja će onemogućiti HDZ-ov treći mandat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I SDP i Možemo igraju opasnu igru
Znači, čistunci i demokrati u savezništvo zovu taj isti DP nad čijom su se politikom s pravom zgražali i čijih su se autoritarnih fiksacija razumljivo gnušali. Taj DP kome je glavna politička ideja da se Srbi otjeraju u svoje kuće pa tamo mogu njegovati svoj nebitni identitet i da se sruše njihova politička prava utemeljena u Ustavnom zakonu o pravima manjina. Zbilja krasno. I dosljedno.
Ni Turudić, ni lex AP, a ni bilo što drugo osim možda ljudskih života, nije vrijedno toga da se, makar i privremeno, izdaju vrijednosti za koje se zalažeš u politici i društvu. Neke stvari se naprosto ne rade. Ne rade se nikad. Sa svojom se biti ne pogađaš. Bolje je ostati čist u opoziciji, nego uprljan u blatnoj saborskoj većini. Tako da i SDP i Možemo igraju opasnu igru.
A posebna je priča samo vodstvo SDSS-a. Ovdje ih branimo zbog humanističkih načela, ali sada svojim ponašanjem to ne zaslužuju. Kad te neće, kad ti rade o glavi, kad te ponižavaju kao psa, imaj samopoštovanja i zauzmi se za svoj prostor i za svoju čast. No oni unjkavo čekaju i gutaju govna. Trče prije reda dati podršku Jandrokoviću koji je ključni dio tog paketa dogovaranja s DP-om, strankom koja ne može dočekati da te gurne iza peći. Pa stvarno. Politika jest ono što znamo da jest. Ali u Hrvatskoj su sve vage razbijene. Opet su Srbi glavna tema kao devedesetih. I to ovi Srbi koji su uz HDZ-ovu vlast izglasali što god im se stavilo na stol.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Hrvatskoj su sve vage razbijene, opet su Srbi glavna tema kao 90-ih. I to oni koji su uz HDZ-ovu vlast izglasali što god im se stavilo na stol
Bolje je ostati čist u opoziciji, nego uprljan u blatnoj saborskoj većini
Plenkoviću nije ugodno šutnuti Srbe i ostale manjine iz svoje nove kombinacije i pristati na ucjenu DP-a, ne samo zato što će se na to u EU-u gledati s podozrenjem, kao podilaženje radikalnoj desnici, nego i zato što u javnosti ispada puno manji frajer nego što bi to htio biti. U dva mandata hvalio je srpske partnere na sva usta kao ozbiljne, pouzdane i odane interesima Hrvatske... A sad adio jer ga DP drži za taoca?
S raznih se strana ovih dana tupasto ponavlja da je Domovinski pokret odlučujući faktor za slaganje nove vlade, ali to je kratkovidno i netočno. Ključ nove vlasti uopće nije DP nego je to SDSS. A preko odnosa pojedinih stranaka prema Pupovčevoj stranci, koja se ponovno izborila za predstavništvo srpske nacionalne manjine, kao i preko odnosa SDSS-a prema samome sebi, nabolje se vidi stanje hrvatske politike.
Jasno je najprije da bi HDZ za tili čas dogovorio koaliciju s Penavom, Radićem i Domovinskim pokretom da DP-ovi radikali nisu alergični na Pupovca i SDSS pa ne žele ne samo da oni budu dio vlade, nego odbijaju i Plenkovićevu rezervnu ponudu “vuk sit i koza cijela”, a ta je da ih manjine, uključujući i srpsku, podržavaju na glasanjima u Saboru. Stvar se dodatno usložnjava jer se klub od osam manjinskih zastupnika (zasad) proglasio kompaktnim, što znači da nema cijepanja. S Plenkovićem mogu ići samo svi. To jest, ako nećete i Srbe, s vama neće nitko od nas.
Napukline na računu
Prva je asocijacija uz taj drugarski princip ona legendarna pjesma njemačkog luteranskog pastora Martina Niemöllera, koju je za moto uzeo Američki muzej Holokausta: “Prvo su (nacisti) došli po komuniste, a ja se nisam bunio jer nisam bio komunist. Onda su došli po sindikalce, a ja se nisam bunio jer nisam bio sindikalac. Zatim su došli po Židove, a ja se opet nisam bunio jer nisam Židov. I, kad su došli po mene, više nije bilo nikoga da se pobuni.”
Što se tiče samih suhih brojki, one nisu veliki problem, stvar bi mogla proći i bez manjina. HDZ-ov 61 mandat i DP-ovih 13, fale još dva za minimalnu većinu od 76 zastupnika, ali to se lako namiri s par žetona. Evo, Plenkoviću već namiguje Škorina sestra. Ona je članica Suverenista, koji su na izbore izašli u koaliciji s Mostom, a za vikend su donijeli odluku da u HDZ-ovu vladu neće. Ali gospođa Vesna Vučemilović na to kaže da “nitko” neće pregovarati u njeno ime. Takvih će biti još, u to ne treba sumnjati, pogotovo zato što HDZ svakome tko se pokaže mekan može svašta ponuditi.
No i u tom računu mogu se pojaviti dodatne napukline, i to opet na temu Srba.
Matematika je ponekad preuska
Kao stari HDZ-ovi mini partneri, na HDZ-ovim su listama dobili po jedan mandat HSLS i HNS. No, obojica predsjednika tih dviju liberalnih stranaka, Dario Hrebak i Predrag Štromar, već su javno istupili s upozorenjima da kovanje vlasti bez Srba i ostalih manjina za njih nije prihvatljiva opcija. Konzekvencija bi bila da njih dvojica, ako manjine budu isključene, uskrate podršku Plenkoviću. To bi broj mandata s kojim operira HDZ skratilo za dva, ostalo bi im 59. Dakle, lov na žetončiće morao bi biti širi. To je što se tiče matematike, koja je ultrakorisna vještina, ali ponekad u politici nedostatna i preuska.
Njena uskost u ovom je slučaju to da Plenkoviću nije ugodno šutnuti Srbe i ostale manjine iz svoje nove kombinacije i pristati na ucjenu DP-a, ne samo zato što će se na to u EU-u gledati s podozrenjem, kao podilaženje radikalnoj desnici, nego i zato što u javnosti ispada puno manji frajer nego što bi to htio biti. U dva mandata hvalio je srpske partnere na sva usta kao ozbiljne, pouzdane i odane interesima Hrvatske, Anju Šimpragu postavio je u tom smislu i za potpredsjednicu Vlade. A sad adio jer ga DP drži za taoca?
Fulali su cijeli fudbal
Ta nedosljednost ne bi smetala dijelu HDZ-a koji diše kao Domovinski pokret, ali im se, kad je u HDZ-u pucalo, ipak nije priključio iz raznih računica. Potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić danas je hladno izjavio kako DP, eto, što se može, neće Srbe, “i to je okej”, ali za Plenkovića nije nimalo okej. Kad osam godina svoju filozofiju (i ovdje i vani) gradiš na savezništvu s građanima nehrvatskih nacionalnosti, Milorada Pupovca smještaš među svoje najprisnije suradnike, a onda si odjednom primoran mirno slušati ultraške antimanjinske zahtjeve Domovinskog pokreta, to znači da si, kako se ono kaže, fulao cijeli fudbal.
No, fudbal je, što se Srba tiče, fulala i ljevica, i to je druga strana tog općeg preokretanja kaputa iz golog koristoljublja i uz izdaju navodno čvrstih principa. Peđa Grbin i svi privjesci njegovih Rijeka pravde, ali i Možemo, poslije izbora odjednom zovu Penavu, Ćipu, Bartulicu koji se jučer prijateljski slikao s Orbanom i ostatak te družine iz Domovinskog pokreta da s njima oforme privremenu tehničku vlast koja će onemogućiti HDZ-ov treći mandat.
I SDP i Možemo igraju opasnu igru
Znači, čistunci i demokrati u savezništvo zovu taj isti DP nad čijom su se politikom s pravom zgražali i čijih su se autoritarnih fiksacija razumljivo gnušali. Taj DP kome je glavna politička ideja da se Srbi otjeraju u svoje kuće pa tamo mogu njegovati svoj nebitni identitet i da se sruše njihova politička prava utemeljena u Ustavnom zakonu o pravima manjina. Zbilja krasno. I dosljedno.
Ni Turudić, ni lex AP, a ni bilo što drugo osim možda ljudskih života, nije vrijedno toga da se, makar i privremeno, izdaju vrijednosti za koje se zalažeš u politici i društvu. Neke stvari se naprosto ne rade. Ne rade se nikad. Sa svojom se biti ne pogađaš. Bolje je ostati čist u opoziciji, nego uprljan u blatnoj saborskoj većini. Tako da i SDP i Možemo igraju opasnu igru.
A posebna je priča samo vodstvo SDSS-a. Ovdje ih branimo zbog humanističkih načela, ali sada svojim ponašanjem to ne zaslužuju. Kad te neće, kad ti rade o glavi, kad te ponižavaju kao psa, imaj samopoštovanja i zauzmi se za svoj prostor i za svoju čast. No oni unjkavo čekaju i gutaju govna. Trče prije reda dati podršku Jandrokoviću koji je ključni dio tog paketa dogovaranja s DP-om, strankom koja ne može dočekati da te gurne iza peći. Pa stvarno. Politika jest ono što znamo da jest. Ali u Hrvatskoj su sve vage razbijene. Opet su Srbi glavna tema kao devedesetih. I to ovi Srbi koji su uz HDZ-ovu vlast izglasali što god im se stavilo na stol.