Posljednjih šest tjedana obilježilo je silovanje pravne terminologije. To je donekle očekivano od laika, ali kad nestručne pravne termine u javni prostor ubacuju pravnici na čelu parlamentarnih stranaka, pa čak i predsjednici Vlade, Republike i Ustavnog suda, onda je vrag odnio šalu.
Glavni državni odvjetnik zakonito je imenovan na zadnjoj sjednici Sabora u prošlom sazivu. To što se mnogima ne sviđa osoba koja je imenovana, ne znači da s imenovanjem nešto ne valja. Malo je čudno to što trenutačno tehnički imamo dvoje glavnih državnih odvjetnika, što i dalje ne utječe na valjanost imenovanja novog i njegovo stupanje na dužnosti kad prethodnici istekne mandat.
Sloga ljevice i desnice
Što ako se konstituira Sabor u aranžmanu relativnih gubitnika izbora s ciljem da se riješi par gorućih tema, oko kojih se navodno slažu lijevi i desni, među kojima je smjena/razrješenje/micanje/ uklanjanje/opoziv/povlačenje glavnog državnog odvjetnika?
Glavnog državnog odvjetnika uistinu razrješuje Hrvatski sabor, ali na prijedlog Vlade. Ako bi se konstituirao Sabor bez relativnog pobjednika izbora, koji i dalje kontrolira tehničku Vladu, šanse da se tim putem razriješi glavni državni odvjetnik su zanemarive. To su dugo svi zanemarivali, a kad sam na taj detalj ukazao u jednom televizijskom nastupu, krenuli su se tražiti alternativni modeli.
Razrješenje je jedan od načina prestanka dužnosti glavnog državnog odvjetnika, ali ne i jedini. Članak 27. Zakona o državnom odvjetništvu određuje pet načina kako glavni državni odvjetnik to prestaje biti – smrću, kad navrši 70 godina, istekom roka na koji je izabran, danom stupanja na dužnost u drugo pravosudno ili državno tijelo, razrješenjem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Nije ni trebao biti imenovan’
Jasno je da prve tri opcije otpadaju jer su izvan bilo čije kontrole. Ako se dakle želi da glavnom državnom odvjetniku prestane dužnost, rješenje treba tražiti u posljednje dvije. Razrješenje, kako smo rekli, u ovoj konstelaciji snaga nije opcija jer za takvo što treba prijedlog Vlade koji nije za očekivati.
Osim toga, za razrješenje treba postojati razlog, a Zakon je pobrojio osam mogućih. Sve kad bi dakle novi Sabor došao u priliku da odlučuje o tome (primjerice da prvo izmijeni Zakon o državnom odvjetništvu tako da se više ne traži prijedlog Vlade, što bi Ustavni sud vjerojatno srušio unutar 24 sata jer se odluka za koju se traži sudjelovanje dvije grane vlasti odjednom seli u krilo jedne), morao bi postojati valjan razlog. A “nije trebao ni biti imenovan” nije jedan od osam razloga koje Zakon nudi.
Stari grijesi nisu razlog
Zakon kaže da će glavni državni odvjetnik biti razriješen: na vlastiti zahtjev, ako postane trajno nesposoban za obavljanje dužnosti, ako protiv njega bude pravomoćno potvrđena optužnica za kazneno djelo, ako nezakonito obavlja svoju dužnost, ako svojim postupanjem nanese štetu ugledu državnog odvjetništva, ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad državnog odvjetništva, ako bez opravdanog razloga ne ostvaruje program rada ili ako državno odvjetništvo ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već letimičnim pregledom jasno je da se svaki od tih razloga veže na način ili rezultate rada glavnog državnog odvjetnika. Stari grijesi nisu razlog za njegovo razrješenje i to je jedino normalno. Zašto?
Ne ide bez Vlade
Zato što se smatra da, ako je u postupku imenovanja ta osoba odabrana poznavajući njen dotadašnji rad, onda se o tome kako obnaša dužnost glavnog državnog odvjetnika može suditi tek nakon stupanja na dužnost.
A novi glavni državni odvjetnik još nije niti stupio na dužnost pa bi Sabor, kojem će krajnji rok za konstituirajuću sjednicu predvidivo biti 19. svibnja, u postupak razrješenja glavnog državnog odvjetnika trebao krenuti tjedan dana prije nego ovaj uopće uđe u zgradu Državnog odvjetništva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sasvim je jasno da on prije nego u ruku uzme prvi dokument kao glavni državni odvjetnik ne može niti nanijeti štetu ugledu državnog odvjetništva niti propustiti poduzeti neke mjere iz svojih ovlasti niti slabo provoditi program rada. Razrješenje, dakle, nije opcija sve da se i doskoči problemu izostanka Vladinog prijedloga za razrješenjem.
Prisilno imenovanje u drugo tijelo
Sve što ostaje je jeftini trik da ga se imenuje na dužnost u drugo pravosudno ili državno tijelo. Ali koje? Pravosudna tijela otpadaju jer za takvo što treba sudjelovanje Državnog sudbenog vijeća što nije nešto čemu bi se zainteresirani mogli nadati s obzirom da tamo sjede suci Vrhovnog suda i ostali viših i nižih hrvatskih sudova.
Zadnja opcija, dakle, ostaje imenovanje u neko državno tijelo. Tu pak dolazimo do problema suglasnosti glavnog državnog odvjetnika za takvo što. Glavni državni odvjetnik ne pokazuje želju da ode s pozicije koju faktički nije ni preuzeo pa bi se moralo raditi o prisilnom imenovanju u neko drugo državno tijelo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osim toga, to znači i da nekoga treba ni krivog ni dužnog smijeniti s mjesta na koje se seli glavnog državnog odvjetnika kako bi isto bilo upražnjeno za njegov dolazak.
Saborsko rješenje Turudića
Sve kad bi se saborska većina i odlučila na takvo parlamentarno nasilje, morali bi pronaći adekvatno radno mjesto za koje se ne traži da se kandidat prvo sam javi ili da ga netko predloži. Popis takvih je jako kratak.
Inspiraciju bi se moglo potražiti u Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika gdje se kao državni dužnosnici navode Predsjednik Republike Hrvatske, ravnatelji policije, Porezne uprave, Carinske uprave i mnogi drugi, ali sve su to funkcije o kojima Sabor ne odlučuje već ih imenuje neko drugo tijelo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedna, jedina mogućnost koja preostaje je – zamjenik tajnika Hrvatskog sabora. Ako se novi saziv Sabora želi riješiti glavnog državnog odvjetnika moraju mu povjeriti – brigu o Saboru.
Kako bi oporba uopće mogla maknuti Turudića iz DORH-a? Samo je jedan zakonit način: da ga doslovno uvede u Sabor
Glavnog tužitelja ne može se maknuti bez Vlade. Ali ga se može imenovati na nespojivu funkciju, čak i ako on to ne želi
Stari grijesi nisu razlog za razrješenje i to je normalno jer se smatra da je u postupku imenovanja ta osoba odabrana poznavajući njen dotadašnji rad. Glavni državni odvjetnik ne pokazuje želju da ode s pozicije koju nije ni preuzeo, pa bi rješenje moglo biti samo prisilno imenovanje u neko drugo državno tijelo
Posljednjih šest tjedana obilježilo je silovanje pravne terminologije. To je donekle očekivano od laika, ali kad nestručne pravne termine u javni prostor ubacuju pravnici na čelu parlamentarnih stranaka, pa čak i predsjednici Vlade, Republike i Ustavnog suda, onda je vrag odnio šalu.
Najbolje se to vidi na primjeru glavnog državnog odvjetnika koji bi, ako relativni gubitnici izbora konstituiraju Sabor, trebao biti smijenjen, razriješen, maknut, uklonjen, opozvan, a od danas i – povučen. Jedini problem je što ništa od toga nije moguće.
Glavni državni odvjetnik zakonito je imenovan na zadnjoj sjednici Sabora u prošlom sazivu. To što se mnogima ne sviđa osoba koja je imenovana, ne znači da s imenovanjem nešto ne valja. Malo je čudno to što trenutačno tehnički imamo dvoje glavnih državnih odvjetnika, što i dalje ne utječe na valjanost imenovanja novog i njegovo stupanje na dužnosti kad prethodnici istekne mandat.
Sloga ljevice i desnice
Što ako se konstituira Sabor u aranžmanu relativnih gubitnika izbora s ciljem da se riješi par gorućih tema, oko kojih se navodno slažu lijevi i desni, među kojima je smjena/razrješenje/micanje/ uklanjanje/opoziv/povlačenje glavnog državnog odvjetnika?
Glavnog državnog odvjetnika uistinu razrješuje Hrvatski sabor, ali na prijedlog Vlade. Ako bi se konstituirao Sabor bez relativnog pobjednika izbora, koji i dalje kontrolira tehničku Vladu, šanse da se tim putem razriješi glavni državni odvjetnik su zanemarive. To su dugo svi zanemarivali, a kad sam na taj detalj ukazao u jednom televizijskom nastupu, krenuli su se tražiti alternativni modeli.
Razrješenje je jedan od načina prestanka dužnosti glavnog državnog odvjetnika, ali ne i jedini. Članak 27. Zakona o državnom odvjetništvu određuje pet načina kako glavni državni odvjetnik to prestaje biti – smrću, kad navrši 70 godina, istekom roka na koji je izabran, danom stupanja na dužnost u drugo pravosudno ili državno tijelo, razrješenjem.
‘Nije ni trebao biti imenovan’
Jasno je da prve tri opcije otpadaju jer su izvan bilo čije kontrole. Ako se dakle želi da glavnom državnom odvjetniku prestane dužnost, rješenje treba tražiti u posljednje dvije. Razrješenje, kako smo rekli, u ovoj konstelaciji snaga nije opcija jer za takvo što treba prijedlog Vlade koji nije za očekivati.
Osim toga, za razrješenje treba postojati razlog, a Zakon je pobrojio osam mogućih. Sve kad bi dakle novi Sabor došao u priliku da odlučuje o tome (primjerice da prvo izmijeni Zakon o državnom odvjetništvu tako da se više ne traži prijedlog Vlade, što bi Ustavni sud vjerojatno srušio unutar 24 sata jer se odluka za koju se traži sudjelovanje dvije grane vlasti odjednom seli u krilo jedne), morao bi postojati valjan razlog. A “nije trebao ni biti imenovan” nije jedan od osam razloga koje Zakon nudi.
Stari grijesi nisu razlog
Zakon kaže da će glavni državni odvjetnik biti razriješen: na vlastiti zahtjev, ako postane trajno nesposoban za obavljanje dužnosti, ako protiv njega bude pravomoćno potvrđena optužnica za kazneno djelo, ako nezakonito obavlja svoju dužnost, ako svojim postupanjem nanese štetu ugledu državnog odvjetništva, ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad državnog odvjetništva, ako bez opravdanog razloga ne ostvaruje program rada ili ako državno odvjetništvo ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate.
Već letimičnim pregledom jasno je da se svaki od tih razloga veže na način ili rezultate rada glavnog državnog odvjetnika. Stari grijesi nisu razlog za njegovo razrješenje i to je jedino normalno. Zašto?
Ne ide bez Vlade
Zato što se smatra da, ako je u postupku imenovanja ta osoba odabrana poznavajući njen dotadašnji rad, onda se o tome kako obnaša dužnost glavnog državnog odvjetnika može suditi tek nakon stupanja na dužnost.
A novi glavni državni odvjetnik još nije niti stupio na dužnost pa bi Sabor, kojem će krajnji rok za konstituirajuću sjednicu predvidivo biti 19. svibnja, u postupak razrješenja glavnog državnog odvjetnika trebao krenuti tjedan dana prije nego ovaj uopće uđe u zgradu Državnog odvjetništva.
Sasvim je jasno da on prije nego u ruku uzme prvi dokument kao glavni državni odvjetnik ne može niti nanijeti štetu ugledu državnog odvjetništva niti propustiti poduzeti neke mjere iz svojih ovlasti niti slabo provoditi program rada. Razrješenje, dakle, nije opcija sve da se i doskoči problemu izostanka Vladinog prijedloga za razrješenjem.
Prisilno imenovanje u drugo tijelo
Sve što ostaje je jeftini trik da ga se imenuje na dužnost u drugo pravosudno ili državno tijelo. Ali koje? Pravosudna tijela otpadaju jer za takvo što treba sudjelovanje Državnog sudbenog vijeća što nije nešto čemu bi se zainteresirani mogli nadati s obzirom da tamo sjede suci Vrhovnog suda i ostali viših i nižih hrvatskih sudova.
Zadnja opcija, dakle, ostaje imenovanje u neko državno tijelo. Tu pak dolazimo do problema suglasnosti glavnog državnog odvjetnika za takvo što. Glavni državni odvjetnik ne pokazuje želju da ode s pozicije koju faktički nije ni preuzeo pa bi se moralo raditi o prisilnom imenovanju u neko drugo državno tijelo.
Osim toga, to znači i da nekoga treba ni krivog ni dužnog smijeniti s mjesta na koje se seli glavnog državnog odvjetnika kako bi isto bilo upražnjeno za njegov dolazak.
Saborsko rješenje Turudića
Sve kad bi se saborska većina i odlučila na takvo parlamentarno nasilje, morali bi pronaći adekvatno radno mjesto za koje se ne traži da se kandidat prvo sam javi ili da ga netko predloži. Popis takvih je jako kratak.
Inspiraciju bi se moglo potražiti u Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika gdje se kao državni dužnosnici navode Predsjednik Republike Hrvatske, ravnatelji policije, Porezne uprave, Carinske uprave i mnogi drugi, ali sve su to funkcije o kojima Sabor ne odlučuje već ih imenuje neko drugo tijelo.
Jedna, jedina mogućnost koja preostaje je – zamjenik tajnika Hrvatskog sabora. Ako se novi saziv Sabora želi riješiti glavnog državnog odvjetnika moraju mu povjeriti – brigu o Saboru.